Na suđenju bivšem lideru Republike Srpske Radovanu Karadžiću haško tužiteljstvo je nastavilo izvoditi svjedoke o zločinima prilikom preuzimanja vlasti u određenim bosanskohercegovačkim općinama 1992. godine.
Nakon što je kao policajac u ratno vrijeme posvjedočio o naoružavanju srpske strane u Vogošći, koje je prethodilo preuzimanju vlasti te formiranju zatočeničkih logora za nesrpsko stanovništvo, zaštićenog svjedoka tužiteljstva, pod pseudonimom KDZ 020, unakrsno je ispitivao optuženi Karadžić tvrdeći kako srpska strana nije počela prva.
„Vaše tvrdnje su apsolutno neistinite. Vi imate problem s istinom“, odgovorio je iznerviran svjedok na uzastopne izjave Karadžića kako je srpska strana samo odgovorila na agresiju, a ne sama potakla rat, kako tvrdi tužiteljstvo.
Prema optuženom, Patriotska liga bošnjačke strane formirana je u ožujku 1991. godine, puno prije nego što su započele ratne operacije, što prema njemu pokazuje da su se Srbi naknadno spremili za rat:
„Da li vi mislite da je to promaklo Srbima i da Srbi nisu videli i znali šta vi radite?“
Svjedok: Ne znam u kom smislu to mislite? Vi ste se već bili vojno organizovali. I da ste imali paralelnu, razvijenu sigurnosnu službu, to je apsolutno poznato. I da su pripadnici Srpske demokratske stranke u zajedničkim organima radili samo u interesima Srpske demokratske stranke i srpskog naroda. Da je bilo špijuna, to je apsolutno poznato.
Kako bi dodatno diskreditirao zaštićenog svjedoka KDZ 020, Karadžić ga je ispitivao o nestancima srpskih civila u Sarajevu na početku rata, te njega optužio za učešće u njima, zajedno s još nekim osobama:
„Otkud vaše ime na svim papirima iz toga vremena, i na policijskim i na agencijskim? Otkud vaše ime kao učesnika i predvodnika te grupe koja je sa
Kobilje glave otišla i sa imanja pokupila ove Srbe?“
Svjedok: Ja ne znam odakle moje ime na tim spiskovima. Mogu pretpostaviti iz koje kuhinje dolaze. Iz vaše kuhinje. Iz vaše propagandne kuhinje dolaze - jer svako od Bošnjaka muslimana koji je bio na nekom položaju ili funkciji našao se na spiskovima iz te vaše propagandne mašine. Ja apsolutno nemam s tim ništa, nisam učestvovao u tome i spreman sam pred svakim sudom na svijetu odgovarati na pitanja u vezi s tim.
Žestoka rasprava često se pretvarala u vrijeđanje.
Karadžić: Samo dajete dokaze, gospodine, jer ste vi jedan opasan muslimanski ekstremista. Je li to tako? Je li vidite zašto vas vode u knjigama kao počinioca zločina.
Svjedok: Ovdje govorim istinu i ne želim da budem vrijeđan. A to što sam ja musliman, ja ne mogu ništa drugo biti. A to što vi organski mrzite muslimane, to je vaš problem, nije moj problem.
Svjedočenje Muračevića i Musića
Nakon KDZ 020, s iskazom je počeo kao sljedeći svjedok haške optužbe Eset Muračević, bivši tajnik mjesne zajednice Svraka u općini Vogošća, koji je tužiteljstvu opisao što je proživio u zatočeništvu nakon što su ga srpske snage zarobile. Prema svjedokovim riječima, srpska je strana izigrala dogovor i pustila samo pola kolone da prođe, dok je druga polovica iz Svraka zarobljena.
Karadžić je, s druge strane, ustvrdio kako se radilo o nesporazumu jer se Bošnjaci međusobno nisu dobro informirali o dogovoru:
„Dakle, kako ste sada objasnili, dogovorena kolona je prošla, a nedogovorena zaustavljena, je li tako?“
Svjedok: Ne, ne. Dogovoreno je bilo da cijelo selo izađe. Međutim, lokalni Srbi nisu ispoštovali taj dogovor, nego se u jeku prolaska kolone iz sela presjekli jedan dio kolone i oni koji su prošli, prošli, a one koje nisu svratili su ih u kasarnu u Semizovcu. U toj drugoj grupi sam bio i ja. Jer kao sekeretar mjesne zajednice, koji sam radio tu 10 godina, nisam mogao sebi dozvoliti da ja budem na čelu kolone, da ja izađem prvi, a da neko od mojih mještana ostane. Nastojao sam da budem među zadnjima koji će izaći iz sela.
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske svjedočio je i Mehmed Musić iz sela Musići u općini Hadžići, koje je zauzeto od strane srpskih snaga u svibnju 1992. godine.
Musić je haškim tužiteljima opisao torturu koju je prošao, zajedno s drugim zatočenim Bošnjacima i Hrvatima, u više zatočeničkih objekata, uključujući kasarnu u Lukavici, policijsku stanicu u Ilidži, te zatvor u Kuli. Svjedok je, prema iskazu pročitanom od strane tužitelja Fergala Gaynora, preživio zatočeništvo na sedam različitih lokacija.
„Tokom tih pet i po mjeseci gospodin Musić je zlostavljan, premlaćivan i ponižavan. Također je posmatrao zlostavljanje i premlaćivanje ostalih muslimanskih zatočenika.“
Nakon Musića, kao svjedok tužiteljstva iskaz će dati Neđjeljko Prstojević, ratni predsjednik srpskog kriznog štaba Ilidža.
Nakon što je kao policajac u ratno vrijeme posvjedočio o naoružavanju srpske strane u Vogošći, koje je prethodilo preuzimanju vlasti te formiranju zatočeničkih logora za nesrpsko stanovništvo, zaštićenog svjedoka tužiteljstva, pod pseudonimom KDZ 020, unakrsno je ispitivao optuženi Karadžić tvrdeći kako srpska strana nije počela prva.
„Vaše tvrdnje su apsolutno neistinite. Vi imate problem s istinom“, odgovorio je iznerviran svjedok na uzastopne izjave Karadžića kako je srpska strana samo odgovorila na agresiju, a ne sama potakla rat, kako tvrdi tužiteljstvo.
Prema optuženom, Patriotska liga bošnjačke strane formirana je u ožujku 1991. godine, puno prije nego što su započele ratne operacije, što prema njemu pokazuje da su se Srbi naknadno spremili za rat:
„Da li vi mislite da je to promaklo Srbima i da Srbi nisu videli i znali šta vi radite?“
Svjedok: Ne znam u kom smislu to mislite? Vi ste se već bili vojno organizovali. I da ste imali paralelnu, razvijenu sigurnosnu službu, to je apsolutno poznato. I da su pripadnici Srpske demokratske stranke u zajedničkim organima radili samo u interesima Srpske demokratske stranke i srpskog naroda. Da je bilo špijuna, to je apsolutno poznato.
Kako bi dodatno diskreditirao zaštićenog svjedoka KDZ 020, Karadžić ga je ispitivao o nestancima srpskih civila u Sarajevu na početku rata, te njega optužio za učešće u njima, zajedno s još nekim osobama:
„Otkud vaše ime na svim papirima iz toga vremena, i na policijskim i na agencijskim? Otkud vaše ime kao učesnika i predvodnika te grupe koja je sa
Kobilje glave otišla i sa imanja pokupila ove Srbe?“
Svjedok: Ja ne znam odakle moje ime na tim spiskovima. Mogu pretpostaviti iz koje kuhinje dolaze. Iz vaše kuhinje. Iz vaše propagandne kuhinje dolaze - jer svako od Bošnjaka muslimana koji je bio na nekom položaju ili funkciji našao se na spiskovima iz te vaše propagandne mašine. Ja apsolutno nemam s tim ništa, nisam učestvovao u tome i spreman sam pred svakim sudom na svijetu odgovarati na pitanja u vezi s tim.
Žestoka rasprava često se pretvarala u vrijeđanje.
Karadžić: Samo dajete dokaze, gospodine, jer ste vi jedan opasan muslimanski ekstremista. Je li to tako? Je li vidite zašto vas vode u knjigama kao počinioca zločina.
Svjedok: Ovdje govorim istinu i ne želim da budem vrijeđan. A to što sam ja musliman, ja ne mogu ništa drugo biti. A to što vi organski mrzite muslimane, to je vaš problem, nije moj problem.
Svjedočenje Muračevića i Musića
Nakon KDZ 020, s iskazom je počeo kao sljedeći svjedok haške optužbe Eset Muračević, bivši tajnik mjesne zajednice Svraka u općini Vogošća, koji je tužiteljstvu opisao što je proživio u zatočeništvu nakon što su ga srpske snage zarobile. Prema svjedokovim riječima, srpska je strana izigrala dogovor i pustila samo pola kolone da prođe, dok je druga polovica iz Svraka zarobljena.
Karadžić je, s druge strane, ustvrdio kako se radilo o nesporazumu jer se Bošnjaci međusobno nisu dobro informirali o dogovoru:
„Dakle, kako ste sada objasnili, dogovorena kolona je prošla, a nedogovorena zaustavljena, je li tako?“
Svjedok: Ne, ne. Dogovoreno je bilo da cijelo selo izađe. Međutim, lokalni Srbi nisu ispoštovali taj dogovor, nego se u jeku prolaska kolone iz sela presjekli jedan dio kolone i oni koji su prošli, prošli, a one koje nisu svratili su ih u kasarnu u Semizovcu. U toj drugoj grupi sam bio i ja. Jer kao sekeretar mjesne zajednice, koji sam radio tu 10 godina, nisam mogao sebi dozvoliti da ja budem na čelu kolone, da ja izađem prvi, a da neko od mojih mještana ostane. Nastojao sam da budem među zadnjima koji će izaći iz sela.
Na suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske svjedočio je i Mehmed Musić iz sela Musići u općini Hadžići, koje je zauzeto od strane srpskih snaga u svibnju 1992. godine.
Musić je haškim tužiteljima opisao torturu koju je prošao, zajedno s drugim zatočenim Bošnjacima i Hrvatima, u više zatočeničkih objekata, uključujući kasarnu u Lukavici, policijsku stanicu u Ilidži, te zatvor u Kuli. Svjedok je, prema iskazu pročitanom od strane tužitelja Fergala Gaynora, preživio zatočeništvo na sedam različitih lokacija.
„Tokom tih pet i po mjeseci gospodin Musić je zlostavljan, premlaćivan i ponižavan. Također je posmatrao zlostavljanje i premlaćivanje ostalih muslimanskih zatočenika.“
Nakon Musića, kao svjedok tužiteljstva iskaz će dati Neđjeljko Prstojević, ratni predsjednik srpskog kriznog štaba Ilidža.