Sažetak
- Tramp je sugerisao da će Ukrajina možda morati da Rusiji ustupi delove regiona Donbasa kako bi okončala rat.
- Donbas, industrijsko srce Ukrajine, bio je žarište ruske agresije zbog svog ekonomskog i istorijskog značaja, a njegovi delovi su pod ruskom kontrolom od 2014. godine.
- Ukrajina je utvrdila ključne gradove u Donbasu kako bi sprečila dalje rusko napredovanje, pošto bi gubitak tih područja mogao dovesti do širih pretnji po ukrajinsku teritoriju.
Na napetom sastanku u Beloj kući sa Volodimirom Zelenskim, američki predsednik Donald Tramp (Trump) je izvršio pritisak na ukrajinskog lidera, rekavši mu da će verovatno morati da se odrekne delova ukrajinske zemlje kako bi okončao rat s Rusijom.
"Mislimo da bi ono što bi trebalo da urade jeste da se zaustave na linijama gde se nalaze, linijama fronta", rekao je Tramp novinarima u predsedničkom avionu. "Ostatak je veoma težak za pregovaranje ako ćete reći: 'Vi uzmite ovo, mi uzimamo ono.'"
"Neka bude presečeno kako jeste. Sada je već presečeno. Mislim da je Rusija već zauzela 78 odsto teritorije", rekao je Tramp 19. oktobra. "Ostavite kako jeste sada. Oni mogu... da pregovaraju o nečemu kasnije."
Tramp je uglavnom mislio na teritoriju na istoku i jugoistoku Ukrajine poznatoj kao Donbas.
Američki predsednik Donald Tramp dočekao je ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog u Beloj kući u avgustu 2025.
Prošlog proleća, Zelenski je podržao Trampov poziv na prekid vatre koji bi Rusiji zasad ostavio kontrolu nad delovima Donbasa i drugim regionima.
Međutim, za ogromnu većinu Ukrajinaca, odustajanje od Donbasa ili bilo koje druge teritorije, formalno ili trajno, ne dolazi u obzir: "Nećemo napustiti Donbas. Ne možemo to da uradimo", rekao je Zelenski novinarima u avgustu.
Trampova sugestija da će Ukrajina morati da se odrekne teritorije protivrečila je njegovim izjavama prošlog meseca, kada je tvrdio da je Kijev "u poziciji da se bori i vrati celu Ukrajinu u njenom prvobitnom obliku".
Dok Bela kuća možda menja mišljanje o ukrajinskoj teritoriji, Kremlj to ne čini.
Donbas ostaje centralni deo Putinovih političkih i vojnih prioriteta – ceo region je obeležen dugim delom cik-cak linije fronta od 1.100 kilometara. Za Moskvu, njegov značaj – ekonomski, kulturni i istorijski – proteže se decenijama, ako ne i vekovima unazad.
Zašto je tačno Kremlj fiksiran na Donbas?
Industrijsko srce
Geografski termin koji potiče od reke Donjec i reči "basen" – kao basen uglja – Donbas potpuno obuhvata dva ukrajinska regiona – Luganska i Donjecka. Prema nekim definicijama, on takođe uključuje male delove susednih regiona Harkiv, Dnjepropetrovsk i Zaporižje.
To je industrijsko srce Ukrajine – tu se nalaze rudnici uglja, topionice, metalurški pogoni, luke, železnica i druga teška industrija.
Sa oko 52.000 kvadratnih kilometara, region je otprilike veličine Hrvatske.
Rudnici uglja u Donbasu pokretali su sovjetsku tešku industriju - a i veliki deo ukrajinske.
Južni delovi Donbasa uključuju neka od plodnih poljoprivrednih zemljišta po kojima je Ukrajina poznata. Na obala Azovskog mora na jugu Donjecka nalazi se luka Mariupolj i Azovstalj – do 2022. godine, jedna od najvećih čeličana na svetu.
Sovjetski lideri su videli region reke Donjec – njegov ugalj i topionice – kao motor za ubrzanu industrijalizaciju, kako bi Sovjetski Savez približio ekonomskom paritetu s evropskim industrijskim silama poput Nemačke.
Posle ekonomskog šoka sovjetskog raspada 1991. godine, region je počeo polako da propada, počevši da bude nešto nalik "pojasa rđe", s problemima zastarele infrastrukture, nedostatka investicija, promene proizvodnih kapaciteta i konkurencije s globalnih tržišta i svetske trgovine.
Neki od najbogatijih ukrajinskih biznismena potiču iz Donbasa, finansirajući Partiju regiona i njenog lidera Viktora Janukoviča, koji je obavljao funkciju predsednika i premijera.
Viktor Janukovič je pobegao iz Ukrajine u Rusiju u februaru 2014.
Janukovič je pobegao u Rusiju u februaru 2014. godine pošto su višemesečne masovne demonstracije u Kijevu kulminirale nasilnim uličnim sukobima. U mesecima koji su usledili, Rusija je pokrenula pobunu i kampanju sabotaže i destabilizacije u Donbasu, zauzimajući vojne objekte i ključne zgrade, uključujući i nezvaničnu prestonicu regiona Donjeck. Rusija je takođe poslala redovne trupe u borbu protiv nedovoljno opremljenih i nedovoljno popunjenih ukrajinskih snaga u nekoliko bitaka.
Snage koje podržava Rusija proglasile su "narodne republike" u Donjecku i Lugansku, što je kasnije postalo osnova za Putinovu deklaraciju iz 2022. godine o aneksiji ta dva regiona, zajedno sa druga dva regiona.
Pre februara 2022. godine, ruske proksi snage su kontrolisale oko 42.000 kvadratnih kilometara ukrajinske teritorije, u potpunosti u Donbasu, plus crnomorsko poluostrvo Krim, koje je zauzeto osam godina ranije.
Pojas tvrđava u Donbasu
Ruske snage su zauzele nekoliko ključnih gradova Donbasa u prvoj godini opšte invazije.
Mariupolj je pao u maju 2022. godine posle brutalne tromesečne opsade; Sjeverodonjeck, na severu, zauzet je sledećeg meseca. Godinu dana kasnije, Bahmut – grad u Donjeckoj oblasti čijoj su odbrani Zelenski i njegovi komandanti dali prioritet – pao je u ruke ruskih trupa.
Posle pada Bahmuta, ukrajinski planeri su dali prioritet "pojasu tvrđava" – nizu utvrđenja duž dva uporišna grada – Slovjanska i Kramatorska – zajedno s gradom Kostjantinivkom gde je železnički čvor, dalje na jugu.
Prostirući se oko 50 kilometara ukupne dužine, pojas je vijugava linija odbrane – rovovi, protivtenkovske prepreke, bunkeri, minska polja – utkana u urbano naseobine oko gradova.
Za Rusiju, prevazilaženje pojasa tvrđava omogućilo bi njenim snagama da se brzo kreću na zapad ka granici Donjecke oblasti, čime bi prioritet Kremlja – zauzimanje celog Donbasa – bio na dohvat ruke.
Gubitak pojasa tvrđava predstavljao bi dugoročni rizik za ukrajinske snage, pošto bi otvario put novim ruskim operacijama u budućnosti – nešto na šta je Zelenski aludirao u avgustu: "Donbas je odskočna daska za buduću novu ofanzivu."
"Zahtevi Ukrajini da preda preostali deo Donjecke oblasti su nerealni sa stanovišta budućih odbrambenih kapaciteta Ukrajine", rekao je Karent tajm Kiril Martinov, glavni urednik lista Novaja gazeta Evropa u egzilu.
"Putin već 11 godina pokušava da osvoji Donjecku oblast. A predaja njemu onih utvrđenih područja koja su ostala pod ukrajinskom kontrolom je zapravo put ka Harkivu i Dnjepru", rekao je on, misleći na dva glavna grada susednih regiona. "I, uglavnom, put ka novom ratu u kojem će Putinu biti još lakše da pobedi."
Novorusija
Koreni Kremljovih pretenzija na Donbas – a da se ne pominje veći deo Ukrajine – delimično datiraju iz 18. veka kada je Katarina Velika proširila ruska imperijalna osvajanja na jug do obale Crnog mora i na zapad prema Balkanu.
Nazvan Novorusija, koncept su prihvatili savremeni ruski nacionalisti i filozofi – najistaknutiji među njima je Aleksandar Dugin – koji takođe zastupaju širu ideju Ruskog mira, odnosno Ruskog sveta. Putin je javno pokrenuo tu ideju ubrzo posle aneksije Krima, teritorije koja za mnoge Ruse ima duboko emocionalno značenje.
Stambene zgrade oštećene u ruskom vojnom napadu u gradu Kostjantinivka u Donjeckoj oblasti.
U Donbasu, etnički Ukrajinci su bili dominantna nacionalnost sve do godina posle Drugog svetskog rata, kada su sovjetski planeri počeli da dovode etničke Ruse kako bi ponovo naselili region i pojačali industrijsku radnu snagu.
U vreme raspada Sovjetskog Saveza, Donbas je imao veći procenat ljudi koji su se izjašnjavali kao etnički Rusi nego bilo koji drugi region mimo Krima, iako su i dalje bili manjina.
Do izbijanja rata 2014. godine, ruski jezik je bio naširoko korišćen u Donbasu i drugim delovima Ukrajine. Zelenski, koji potiče iz južnocentralnog grada Krivij Rih Roga, odrastao je govoreći ruski kao svoj maternji jezik, na primer.
Tokom godina, ukrajinski nacionalisti su periodično pokušavali da smanje status ruskog jezika širom zemlje, a bilo je i sporadičnih neuspešnih pokušaja referenduma da se ruski jezik učvrsti kao državni jezik pored ukrajinskog.
Tokom televizijskog obraćanja u kojem je najavio početak invazije na Ukrajinu, Putin je lažno tvrdio da se nad proruski orijentisanim osobama u Ukrajini sprovodi "genocid".
Ruski nacionalisti su tvrdili da etnički Rusi u Donbasu žele da se otcepe i ujedine sa samom Rusijom, što je u suprotnosti sa nekoliko izbora i referenduma održanih tokom godina.
Pre 2022. u tom region je živelo oko šest miliona ljudi. U pripremi za invaziju, Kremlj je pokušao da opravda svoj rat delimično prikazujući etničku rusku manjinu kao žrtve državne kampanje diskriminacije.
U svom televizijskom obraćanju 24. februara 2022. godine, najavljujući invaziju, Putin je lažno govorio o "genocidu kojem je izloženo skoro četiri miliona ljudi". Dve godine kasnije, Rusija je podnela tužbu najvišem sudu Ujedinjenih nacija, tvrdeći da je počinjen genocid u Donbasu.