"Obljuba bez pristanka", sa zaprećenom kaznom zatvora od tri do dvanaest godina novi je član u predlogu izmena i dopuna Krivičnog zakonika Srbije, koje je Ministarstvo pravde na javnu raspravu stavilo 9. septembra.
Time se, navode organizacije za zaštitu prava žena, uvodi "lakši oblik silovanja", koji bi se odnosio na slučajeve u kojima žrtva nije pružila otpor, sa blažim kaznama u odnosu na krivično delo silovanja u postojećoj verziji zakona.
"Silovanje nije samo da li ste se vi branili, već da li ste nekome rekli – ne", kaže za RSE Vanja Macanović iz nevladinog Autonomnog ženskog centra (AŽC).
Ističe da je "nepristanak" na seksualni odnos u osnovi krivičnog dela silovanje i da bi to trebalo da prepozna i zakon u Srbiji.
Silovanje nije samo da li ste se vi branili, već da li ste nekome rekli – neVanja Macanović. Autonomni ženski centar
U postojećem Krivičnom zakoniku "obljuba bez pristanka" ne postoji kao krivično delo.
Za silovanje je zaprećena kazna zatvora od pet do dvanaest godina. U slučaju nanošenja teških telesnih povreda, kazna ide do 15 godina, a ukoliko usled silovanja osoba premine ili je u pitanju dete propisana kazna može biti i doživotni zatvor.
Ovo nije prvi put da Ministarstvo pravde pokušava da u Krivični zakonik Srbije uvede "obljubu bez pristanka". Od toga su 2016. odustali i povukli predlog iz javne rasprave, nakon kritika organizacija za zaštitu prava žena.
Šta je sporno?
Definicija silovanja u Srbiji i u mnogim evropskim državama je zastarela, zato što traže upotrebu sile ili pretnju da će se sila upotrebiti, ukazuje Macanović.
"Sa druge strane se onda podrazumeva da je žrtva morala da pruža otpor iako postoje mnogobrojne situacije u kojima žrtva ne može da pruži otpor", kaže ona.
Studija objavljena u maju 2023. u međunarodnom naučnom časopisu "Nature" pokazala je da žrtve silovanja često prijavljuju da nisu mogle da se pomere tokom silovanja i seksualnih napada.
Šta kaže zakon o zločinu silovanja?
Seks bez pristanka i u braku je silovanje: Kako se na to gleda na Zapadnom Balkanu?Kada je 'ne' prepoznato u zakonu o silovanju? Silovanje, zločin koji se nedovoljno priznaje na Zapadnom BalkanuOvakvu reakciju naučnici su obrazložili time da kao rezultat straha i pretnje dolazi do "nevoljne ukočenosti" žrtava, koje u takvom stanju nisu sposobne da pruže fizički otpor ili da viču.
Prema toj studiji, 70 odsto žrtava silovanja prijavilo je da su se "zaledile" uoči i tokom samog čina i da nisu mogle da reaguju.
"Pružanje otpora kod krivičnog dela silovanja znači da vi sebe dovedete u ozbiljnu opasnost da budete i ubijeni. I takvih je slučajeva bilo u Srbiji. To je dodatni razlog zašto mi tražimo da mora da se promeni definicija krivičnog dela silovanje", ističe Macanović.
Pročitajte i ovo: Zašto je potrebno imati registar seksualnih prestupnika?U objavljenoj dokumentaciji u vezi sa javnom raspravom, Ministarstvo pravde nije dalo obrazloženje za pojedinačne izmene i dopune Krivičnog zakonika.
Do zaključenja teksta, Ministarstvo nije odgovorilo na pitanja RSE čime obrazlažu uvođenje novog krivičnog dela i kako komentarišu kritike nevladinih organizacija da se time uvodi "lakše" krivično delo, koje u prilog ide počiniocima, a ne žrtvama silovanja.
Šta kaže Evropski sud za ljudska prava?
Srbija je potpisnica Istambulske konvencije, prema kojoj samo nepostojanje pristanka na seksualni odnos treba da bude u osnovi krivičnog dela – silovanje, bilo da je žrtva pružala otpor ili ne.
Ono što propisuje Istambulska konvencija proizišlo je iz presude Evropskog suda za ljudska prava iz 2003. protiv Bugarske u slučaju devojčice koja je imala 14 godina kada je prijavila da su je silovala dvojica punoletnih muškaraca.
Muškarci koje je prijavila za silovanje su oslobođeni optužbi, jer je sud procenio da nije bilo dovoljno dokaza da je devojčica bila primorana na seksualni odnos. Sud u Bugarskoj je presudu bazirao na tome da devojčica nije pružala otpor.
Evropski sud za ljudska prava presudio je u korist devojčice, navodeći da bi države članice, među kojima je i Srbija, trebalo da kažnjavaju "svaki čin počinjen nad osobama koje ne daju pristanak, čak i ako ne pokazuju znake otpora".
Kakvi bi bili efekti?
Uvođenje "obljube bez pristanka" kao krivičnog dela, za advokata Jugoslava Tintora otvorilo bi "veliki broj dilema" u sudskoj praksi.
"Pod udar krivičnog zakonika potencijalno će doći svi slučajevi u kojima nije eksplicitno izražena volja da do seksualnog odnosa dođe", kaže on za RSE.
Dodaje da je sasvim realno očekivati da u slučaju "obljube bez pristanka", pogotovo u situaciji kada je jedini dokaz iskaz žrtve, sudovi neće određivati pritvor, "jer nisu uvereni da u konkretnom slučaju figurira dovoljno dokaza".
"To će posledično umanjiti značaj silovanja kao inkriminacije i relativizovati postupak dokazivanja tako da u svakom slučaju ishod postupka može biti i osuđujuća i oslobađajuća presuda", ocenio je Tintor.
Slučaj Hrvatske – uveli lakše delo, pa ga izbrisali iz zakona
Vanja Macanović iz Autonomnog ženskog centra ukazuje na slučaj Hrvatske, u kojoj je 2016. uvedeno krivično delo "obljuba bez pristanka".
"Tada je primećeno da su tužioci, čak i kada ima elemenata krivičnog dela silovanja, išli na ovo blaže delo, zato što im je to bilo lakše da dokažu. Vi na taj način, sa blažim kaznama, praktično privilegujete učinioce silovanja", ocenjuje Macanović.
Pominje da u pojedinim slučajevima, kada je delo bilo kvalifikovano kao "lakše", nije bilo pritvora za osumnjičene.
"To daje mogućnost počiniocima tih krivičnih dela da vrše pritisak i da utiču na žrtve i da ih zastrašuju", istakla je.
Ukoliko bi se "obljuba bez pristanka" uvela u Krivični zakonik Srbije, Macanović smatra da bi to dodatno obeshrabrilo žrtve da prijave silovanje.
Vaš browser nepodržava HTML5
Iscjeljenje iza kamere: Matejin film o traumi silovanja u vezi
Gotovo svaka deseta žena ili devojčica u Srbiji je doživela silovanje ili pokušaj silovanja, pokazali su rezultati istraživanja iz 2022. koje je sprovedeno u okviru projekta Agencije Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women).
Međutim, Macanović kaže da je mali broj njih koji se odluči da silovanje prijavi.
Od toga ih, kako je navela, prema iskustvu žena sa kojima su radili, odgovaraju već u samoj policiji, kada se žrtvama koje su došle da prijave silovanje sugeriše da bi ukoliko se ne dokaže da su bile silovane, protiv njih mogla biti podneta krivična prijava za lažno prijavljivanje.
Žrtve su, takođe, tokom postupka primorane da više puta ponavljaju svoj iskaz, a neretko ih, prema rečima Macanović "šetaju" od jedne do druge institucije, pri čemu se gubi vreme za prikupljanje fizičkih dokaza.
Kakva je procedura za prijavljivanje silovanja u Srbiji?
Prva adresa je policija, ali se iskaz mora dati isključivo dežurnom inspektoru za krvne i seksualne delikte.
"Dobro je da uvek idu sa nekim u policiju", ukazuje Vanja Macanović iz AŽC-a.
Dodaje da prilikom davanja iskaza, čak i ako im govore da protiv njih može da bude podneta krivična prijava u slučaju lažnog prijavljivanja, ne odustaju od prijave silovanja.
Takođe je važno da uzmu kopiju izjave koju su dale inspektoru za krvne i seksualne delikte.
Policijski inspektor se zatim obraća Višem tužilaštvu, koje izdaje nalog za ginekološki pregled, radi uzimanja briseva i prikupljanja dokaza.
Macanović ohrabruje žene i devojke da se nakon davanja iskaza inspektoru obrate organizacijama za zaštitu žena, koje im mogu pružili pravnu i drugu pomoć.