Na relaciji Beograd - Zagreb ima dosta otvorenih pitanja, ali diplomatiju ipak ne treba koristiti kao izvor viška negativnih emocija
Jedan korak napred, dva koraka nazad. Beogradska diplomatija nikako da se dozove pameti i prestane da sebi daje autogolove. Kako sa regionalnim, tako i sa evropskim sagovornicima – i to onima koji odlučujuće utiču na sudbinu Srbije i njene procese evrointegracije. Šta je u pitanju? Politika sa predumišljajem, neznanje, balkanska arogantna poza ili mišićava retorika pre svega za domaću upotrebu?
Nekoliko diplomatskih incidenata u samo nekoliko poslednjih dana – mnogo je i za neuporedivo veće i razvijenije zemlje nego što je jedna Srbija.
Srpski predstavnici Letnje škole demokratije koju organizuje Savet Evrope u sredu su demonstrativno napustili skup u Strazburu na kojem je hrvatski predsednik Stjepan Mesić govorio o Kosovu kao "realnosti". Prema Mesićevim rečima, ako i ne namerava da prizna kosovsku državnost, Srbija bi morala omogućiti saradnju u regiji, a ne da je onemogućava. Umesto da ostane i diskutuje, srpska privredna, politička i novinarska elita se digla i napustila skup.
Srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić otkazao je učešće na “Kroacija samitu” u Dubrovniku, koji je počeo juče i na kome se razmatraju važne teme kao što su evropski strateški imperativi – energija, investicije i razvoj. Jeremić je bio uvređen što mu protokol nije dopustio da govori na otvaranju samita, a ne dan kasnije.
Domaćini koji su na skupu očekivali premijera Srbije Mirka Cvetkovića, s obzirom na rang učesnika koji su govorili na otvaranju, odbili su Jeremićev zahtev smatrajući ga neumesnim, a izgleda da su u obzir uzeli i poslednje Jeremićeve izjave televiziji FOX pre dva dana kojima je ponovo optužio Hrvatsku za etničko čišćenje.
Evo dela te izjave:
"Kada je reč o Hrvatskoj, ja mislim da nisu bile izjave i reči ono što je odnose unazadilo, mislim da je činjenje, od strane Hrvatske pre svega, unazadilo naše odnose. Nije Srbija ta koja je izazvala etničko čišćenje Hrvata sa svoje teritorije, već je Hrvatska bila ta koja je izazvala etničko čišćenje, nije Srbija bila ta koja je uputila tužbu za genocid, već je to uradila Hrvatska."
Milan Simurdić, bivši ambasador u Hrvatskoj, nije komentarisao Jeremićevu izjavu o neodlasku na dubrovački skup, ali je o neučešću srpske delegacije ovo rekao:
"Mislim da je suština izostanka naših predstavnika na tom skupu nerešeno pitanje zajedničkog prisustva na skupovima predstavnika privremenih vlasti Kosova i predstavnika zvaničnog Beograda. Dok se to ne reši mislim da ćemo se suočavati i ubuduće sa takvim situacijama."
Upitan vidi li nešto veoma sporno u izjavi hrvatskog predsednika Mesića da srpska politika treba da se se dekosovizuje, Simurdić kaže:
"To za mene nisu novi stavovi hrvatske strane."
I, kao da je sve ovo bilo malo, premijer Mirko Cvetković uoči posete Martina Ferhagena, holandskog šefa diplomatije Srbiji, izjavljuje prekjuče da će Vlada Srbije nastojati da u direktnom kontaktu sa zvaničnicima Holandije omogući odmrzavanje primene Prelaznog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Posle toga je Den Hag otkazao posetu svog šefa diplomatije Beogradu, zakazanu za 21. juli.
B92 je javio, pozivajući se na diplomatske izvore u Hagu, da su razlog odlaganja "javne i privatne izjave pojednih zvaničnika Srbije, koje su sugerisale da će se s ministrom Ferhagenom razgovarati isključivo o deblokadi procesa evropskih integracija i saradnje sa Haškim tribunalom", iako te dve teme nisu bile na dogovorenom dnevnom redu posete.
U osvrtu na Cvetkovićev gaf, Jelena Milić, predsednica Centra za evro-atlantske studije, kaže:
"Ako je bilo najavljeno da se samo priča o bilateralnim odnosima, a očito je to bila intencija da su Holanđani želeli da pričaju o ekonomiji, o bilateralnoj trgovini, onda je ovo što su naše vlasti uradile krajnje neodgovorno i mislim da je to posledica jedne pukosti, koju ne mogu da uvide, da više ne postoje izjave koje su za domaću i izjave koje su za stranu javnost, da je ovo 21. vek, era interneta, era mobilnih telefona, blogova, i da izjave iz politike moraju da budu konzistentne, dakle, kako one za unutrašnju upotrebu tako i one za spoljnu upotrebu."
I Milan Simurdić ocenjuje da je bila nedopustiva izjava srpskog premijera o tome šta će biti težište razgovora sa holandskim šefom diplomatije pre njegovog dolaska, tim pre što se čini da protokolom nije bilo tako usaglašeno:
"U svakom slučaju, unapred ispostavljati račun za dolazak gosta je nešto što bi i mi odbili da smo u takvoj poziciji."
Volela bih da je tako ali bojim se da je nemoguće da se radi o nespretnosti i neznanju, kaže Jelena Milić, komentarišući poslednje srpske diplomatske gafove, posebno one koje je izgovorio ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić:
"U vladi postoje stari kadrovi, ljudi iz protokola koji znaju kako se stvari rade i šta se dešava na kom nivou. Problem je u tome što Vuk Jeremić to zaista radi, verujem, uz podršku predsednika Tadića. Predsednik Tadić možda nije dao direktno podršku, a ako ne reaguje onda je to potpuno ista stvar. Vuk Jeremić, u emisiji Utisak nedelje pre deset dana, sa pozicije sa koje on to nikako ne može – to može, eventualno, novinar ili politički komentator, ali nikako ministar spoljnih poslova – kazao je da Holandska vlada nema samostalnu inicijativu i stav, nego da radi po nalogu Sjedinjenih američkih država (SAD). Kao član Foruma za međunarodne odnose nešto znam o tim stvarima, i po meni je to bio zaista veliki propust na koji niko u studiju, što mi je takođe bilo interesantno, nije reagovao. On je i dalje, u toj istoj emisiji, pravio greške. Ministar spoljnih poslova ne može da ima svoje kontakte i izvore u holandskoj vladi i evropskoj komisiji – to možemo da imamo vi i ja kao komentatori i novinari. Ministar može da ima svoje legitimne sagovornike na određenom nivou, i svoje timove, ali nikako anonimne izvore i kontakte, kako je to Jeremić tog dana predstavio."
A kad je reč o razlogu za otkazivanje učešća Srbije na skupu u Dubrovniku, sagovornica Radija Slobodna Evropa kaže da u protokolu domaćina, koji je srpski šef diplomatije upotrebio kao izgovor, zapravo nije bilo nikakve greške i da su razlozi Jeremićevog otkazivanja dolaska na sasvim drugoj strani:
"U Hrvatskoj, na ovom forumu, razmatraće se o bitnim stvarima od regionalnog aspekta, i mislim da je Vuk Jeremić zapravo shvatio da on nema šta da kaže. Zato što i srpske i evropske i atlantske integracije, takođe regionalne integracije, su potpuni taoci naše sveusmerenosti na politiku održavanja Kosova, i da je ovo samo iskoristio kao izgovor za činjenicu da on ne bi imao šta konstruktivno, na takvom jednom forumu da kaže. A o tome s kim će on da priča ili ne, pretpostavljam da o tome odlučuju protokoli i organizatori, i mislim da u ovom slučaju sa hrvatske strane nije napravljen nikakav propust. Jer, ako se očekivao premijer, i ako tamo priča premijer, onda je stvar savršeno jasna. Takođe mislim da taj imidž čeličnog Srbina koji će svima da pokaže sve, već je odavno kontraproduktivan po srpsku spoljnu politiku."
Na relaciji Beograd-Zagreb ima dosta otvorenih pitanja, ali diplomatiju treba koristiti ne kao izvor viška negativnih emocija nego kao sredstvo da se ta pitanja rešavaju, kaže Milan Simurdić:
"I opet ulazimo u jednu fazu kada je atmosfera narušena iako smo imali, od posete gospodina Mićunovića i pokušaja da se rekuperiraju odnosi, posetu premijera Sanadera i dogovor o narednoj dinamici. Tako da, mislim, da naša bilateralna agenda ima previše konkretnih tema od kojih obe strane mogu da imaju koristi a manje potrebe za emocijama."
Nekoliko diplomatskih incidenata u samo nekoliko poslednjih dana – mnogo je i za neuporedivo veće i razvijenije zemlje nego što je jedna Srbija.
Srpski predstavnici Letnje škole demokratije koju organizuje Savet Evrope u sredu su demonstrativno napustili skup u Strazburu na kojem je hrvatski predsednik Stjepan Mesić govorio o Kosovu kao "realnosti". Prema Mesićevim rečima, ako i ne namerava da prizna kosovsku državnost, Srbija bi morala omogućiti saradnju u regiji, a ne da je onemogućava. Umesto da ostane i diskutuje, srpska privredna, politička i novinarska elita se digla i napustila skup.
Srpski ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić otkazao je učešće na “Kroacija samitu” u Dubrovniku, koji je počeo juče i na kome se razmatraju važne teme kao što su evropski strateški imperativi – energija, investicije i razvoj. Jeremić je bio uvređen što mu protokol nije dopustio da govori na otvaranju samita, a ne dan kasnije.
Domaćini koji su na skupu očekivali premijera Srbije Mirka Cvetkovića, s obzirom na rang učesnika koji su govorili na otvaranju, odbili su Jeremićev zahtev smatrajući ga neumesnim, a izgleda da su u obzir uzeli i poslednje Jeremićeve izjave televiziji FOX pre dva dana kojima je ponovo optužio Hrvatsku za etničko čišćenje.
Evo dela te izjave:
"Kada je reč o Hrvatskoj, ja mislim da nisu bile izjave i reči ono što je odnose unazadilo, mislim da je činjenje, od strane Hrvatske pre svega, unazadilo naše odnose. Nije Srbija ta koja je izazvala etničko čišćenje Hrvata sa svoje teritorije, već je Hrvatska bila ta koja je izazvala etničko čišćenje, nije Srbija bila ta koja je uputila tužbu za genocid, već je to uradila Hrvatska."
Milan Simurdić, bivši ambasador u Hrvatskoj, nije komentarisao Jeremićevu izjavu o neodlasku na dubrovački skup, ali je o neučešću srpske delegacije ovo rekao:
"Mislim da je suština izostanka naših predstavnika na tom skupu nerešeno pitanje zajedničkog prisustva na skupovima predstavnika privremenih vlasti Kosova i predstavnika zvaničnog Beograda. Dok se to ne reši mislim da ćemo se suočavati i ubuduće sa takvim situacijama."
Upitan vidi li nešto veoma sporno u izjavi hrvatskog predsednika Mesića da srpska politika treba da se se dekosovizuje, Simurdić kaže:
"To za mene nisu novi stavovi hrvatske strane."
A zatim Cvetković izjavljuje....
I, kao da je sve ovo bilo malo, premijer Mirko Cvetković uoči posete Martina Ferhagena, holandskog šefa diplomatije Srbiji, izjavljuje prekjuče da će Vlada Srbije nastojati da u direktnom kontaktu sa zvaničnicima Holandije omogući odmrzavanje primene Prelaznog sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Posle toga je Den Hag otkazao posetu svog šefa diplomatije Beogradu, zakazanu za 21. juli.
B92 je javio, pozivajući se na diplomatske izvore u Hagu, da su razlog odlaganja "javne i privatne izjave pojednih zvaničnika Srbije, koje su sugerisale da će se s ministrom Ferhagenom razgovarati isključivo o deblokadi procesa evropskih integracija i saradnje sa Haškim tribunalom", iako te dve teme nisu bile na dogovorenom dnevnom redu posete.
U osvrtu na Cvetkovićev gaf, Jelena Milić, predsednica Centra za evro-atlantske studije, kaže:
"Ako je bilo najavljeno da se samo priča o bilateralnim odnosima, a očito je to bila intencija da su Holanđani želeli da pričaju o ekonomiji, o bilateralnoj trgovini, onda je ovo što su naše vlasti uradile krajnje neodgovorno i mislim da je to posledica jedne pukosti, koju ne mogu da uvide, da više ne postoje izjave koje su za domaću i izjave koje su za stranu javnost, da je ovo 21. vek, era interneta, era mobilnih telefona, blogova, i da izjave iz politike moraju da budu konzistentne, dakle, kako one za unutrašnju upotrebu tako i one za spoljnu upotrebu."
I Milan Simurdić ocenjuje da je bila nedopustiva izjava srpskog premijera o tome šta će biti težište razgovora sa holandskim šefom diplomatije pre njegovog dolaska, tim pre što se čini da protokolom nije bilo tako usaglašeno:
"U svakom slučaju, unapred ispostavljati račun za dolazak gosta je nešto što bi i mi odbili da smo u takvoj poziciji."
Volela bih da je tako ali bojim se da je nemoguće da se radi o nespretnosti i neznanju, kaže Jelena Milić, komentarišući poslednje srpske diplomatske gafove, posebno one koje je izgovorio ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić:
"U vladi postoje stari kadrovi, ljudi iz protokola koji znaju kako se stvari rade i šta se dešava na kom nivou. Problem je u tome što Vuk Jeremić to zaista radi, verujem, uz podršku predsednika Tadića. Predsednik Tadić možda nije dao direktno podršku, a ako ne reaguje onda je to potpuno ista stvar. Vuk Jeremić, u emisiji Utisak nedelje pre deset dana, sa pozicije sa koje on to nikako ne može – to može, eventualno, novinar ili politički komentator, ali nikako ministar spoljnih poslova – kazao je da Holandska vlada nema samostalnu inicijativu i stav, nego da radi po nalogu Sjedinjenih američkih država (SAD). Kao član Foruma za međunarodne odnose nešto znam o tim stvarima, i po meni je to bio zaista veliki propust na koji niko u studiju, što mi je takođe bilo interesantno, nije reagovao. On je i dalje, u toj istoj emisiji, pravio greške. Ministar spoljnih poslova ne može da ima svoje kontakte i izvore u holandskoj vladi i evropskoj komisiji – to možemo da imamo vi i ja kao komentatori i novinari. Ministar može da ima svoje legitimne sagovornike na određenom nivou, i svoje timove, ali nikako anonimne izvore i kontakte, kako je to Jeremić tog dana predstavio."
A kad je reč o razlogu za otkazivanje učešća Srbije na skupu u Dubrovniku, sagovornica Radija Slobodna Evropa kaže da u protokolu domaćina, koji je srpski šef diplomatije upotrebio kao izgovor, zapravo nije bilo nikakve greške i da su razlozi Jeremićevog otkazivanja dolaska na sasvim drugoj strani:
"U Hrvatskoj, na ovom forumu, razmatraće se o bitnim stvarima od regionalnog aspekta, i mislim da je Vuk Jeremić zapravo shvatio da on nema šta da kaže. Zato što i srpske i evropske i atlantske integracije, takođe regionalne integracije, su potpuni taoci naše sveusmerenosti na politiku održavanja Kosova, i da je ovo samo iskoristio kao izgovor za činjenicu da on ne bi imao šta konstruktivno, na takvom jednom forumu da kaže. A o tome s kim će on da priča ili ne, pretpostavljam da o tome odlučuju protokoli i organizatori, i mislim da u ovom slučaju sa hrvatske strane nije napravljen nikakav propust. Jer, ako se očekivao premijer, i ako tamo priča premijer, onda je stvar savršeno jasna. Takođe mislim da taj imidž čeličnog Srbina koji će svima da pokaže sve, već je odavno kontraproduktivan po srpsku spoljnu politiku."
Na relaciji Beograd-Zagreb ima dosta otvorenih pitanja, ali diplomatiju treba koristiti ne kao izvor viška negativnih emocija nego kao sredstvo da se ta pitanja rešavaju, kaže Milan Simurdić:
"I opet ulazimo u jednu fazu kada je atmosfera narušena iako smo imali, od posete gospodina Mićunovića i pokušaja da se rekuperiraju odnosi, posetu premijera Sanadera i dogovor o narednoj dinamici. Tako da, mislim, da naša bilateralna agenda ima previše konkretnih tema od kojih obe strane mogu da imaju koristi a manje potrebe za emocijama."