U poslednjih 10 godina prvaci srpskog političkog establišmenta utrkivali su se u olako obećanoj brzini ulaska Srbije u Evropsku uniju. Iako nijedna od tih brzina nije postignuta, nijedan politički lider za lažna obećanja nije položio račune.
Kao jedan od onih koji građanima nije rekao istinu kad je trebalo, javno se prepoznao i sam predsednik države Boris Tadić. Ostaje, međutim, da se vidi da li je ta njegova samokritika tek predizborno flertovanje sa biračima ili najava zaokreta koji će u uvesti odgovornost u političku kulturu Srbije.
Tadić, koji je u predizbornoj kampanji pre tri godine obećao, pored ostalog, i 200.000 novih radnih mesta, sada, nakon što je kriza donela puštoš od 450.000 izgubljenih radnih mesta, pred Glavnim odborom svoje Demokratske stranke priznaje:
“Mi smo posle krize izgubili mnogo radnih mesta i moja greška je što na početku krize nisam izašao pred građane i rekao da nisu svi naši ciljevi ostvarivi. To je moja greška i preuzimam odgovornost za to.”
Predsednikova samokritika, iako nije dovoljna, nešto je sasvim nekarakteristično za ovdašnju političku kulturu i treba je nagraditi, ali i kazniti one političare koji i dalje arogantno seju lažna obećanja, kaže za Radio Slobodna Evropa Milan Nikolić iz Centra za proučavanje alternativa.
“To da političari nešto priznaju, a ne da nam stalno pričaju nove PR laži jeste nešto novo i to treba nagraditi. Ali, treba kazniti i one političare koji stalno arogantno ponovo obećavaju, a da ni reč nisu rekli o prethodnim neispunjenim obećanjima", ocenjuje Nikolić.
Nerealna obećanja
Ovo što je uradio Tadić je dobro, ali sasvim sigurno nije i dovoljno, smatra sagovornik Radija Slobodna Evropa.
“Treba uraditi daleko više, pre svega kad su u pitanju nesposobnost i upletenost u korupciju, posebno od strane ljudi iz sopstvenih redova. Takvu vrstu kritičnosti očekujemo. Nažalost, ko zna koliko dugo ćemo je čekati jer to kod nas nije još vidjeno, samokritičnost političara je po sebi čudo na ovim prostorima Ali, videćemo, ima još vremena do izbora, da izađu i da nam pokažu sve svoje trikove”, a onda ćemo mi da ih kažnjavamo ili nagrađujemo”, kaže Nikolić.
Omiljena PR disciplina srpskih političkih zvaničnika u poslednjih deset godina bila je utrkivanje u licitiranju datumima napredovanja Srbije ka Evropskoj uniji. Iako je sebi izrekao samokritiku zbog nerealnih predizobrnih obećanja, i predsednik Srbije, čini se, ne odustaje olako od tog licitiranja evodatumima i evrooptimizmom.
Doduše, mnogo opreznije nego mnogi ministri iz njegove stranke. Istorijski čin bio bi, rekao je Tadić, ako bi početkom sledeće godine počeli pregovori o ulasku Srbije u EU.
Milan Pajević iz ISAC fonda ne smatra da je ta Tadićeva želja baš sasvim bez osnova i podseća da je ranije bilo mnogo nerealnijih obećanja.
”Nije to toliko nerealno kao, recimo, kad su rekli ući ćemo u EU 2014. ili kad su 2003. rekli da ćemo tamo biti 2007. ili, pak, kad je Boža Đelić pričao kako ćemo dobiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 2007. Svašta su lupetali za ovih deset godina, ne može čovek ni da se seti svih tih silnih obećanja”, kaže Pajević.
PR spinovanje
Na pitanje da li i aktuelna Tadićeva izjava o preuzimanju odgovornosti što građanima nije priznao da zbog ekonomske krize predizborna obećanja neće biti ispunjena takođe sadrži elemente PR spinovanja, s obzirom na to da nije konkretizovao kako će tu svoju odgovornost realizovati, Pajević kaže:
“Ja bih strašno voleo da ta Tadićeva samokritika sada krene naniže jer u Vladi ima mnogo onih kojima je ta samokritika neophodna – ili kritika od strane predsednika, koji, u krajnjoj liniji, jeste vodeća ličnost te
Vlade na indirektan način. Dakle, ovde inače nema odgovornosti ni za šta. Ovde ljudi mogu da rade nekažnjeno godinama i decenijama na isti način, a da nema pozivanja na odgovornost.”
Upitan o razlozima što Tadić nije inicirao smenjivanje nesposobnih ministara iz svoje stranke, sagovornik našeg radija kaže da Srbija ima drugu vrstu političke kulture i da je u njoj nepopularno menjati svoje timove i svoje ljude.
“Videli ste koliko je trajala priča o tome da će se rekonstruisati Vlada. Paralele radi, videli ste, recimo, kako je izvedena zamena jednog ministra u Nemačkoj. Nakon što je utvrđeno da je ministar odbrane plagirao doktorat, zamenjen je u roku od samo jednog dana. A kod nas je o toj rekonstrukciji Vlade priča trajala mesecima. Bilo je šanse da time uberu neki polupozitivni poen u očima građana, međutim, strahovitim razvlačenjem te priče samo se dodatno iritirala javnost i na kraju od svega toga kao da ništa nije ni bilo. Da li se iko više i seća te rekonstrukcije? Hoću da kažem da timovi moraju da budu mnogo dinamičniji, a vlada i egzekutivna vlast moraju da se vode menadžerski, pogotovo u jednoj zaostaloj siromašnoj zemlji kojoj predstoje ogromne reforme i koja želi da ide oštro kroz tranziciju ka Evropskoj uniji. Dakle, cela stvar mora da se vodi mnogo efikasnije, dinamičnije, odgovornije i, ako tako mogu da kažem, tehnokratsije i menadžerskije”, ocenjuje Pajević.
Kao jedan od onih koji građanima nije rekao istinu kad je trebalo, javno se prepoznao i sam predsednik države Boris Tadić. Ostaje, međutim, da se vidi da li je ta njegova samokritika tek predizborno flertovanje sa biračima ili najava zaokreta koji će u uvesti odgovornost u političku kulturu Srbije.
Tadić, koji je u predizbornoj kampanji pre tri godine obećao, pored ostalog, i 200.000 novih radnih mesta, sada, nakon što je kriza donela puštoš od 450.000 izgubljenih radnih mesta, pred Glavnim odborom svoje Demokratske stranke priznaje:
"Moja greška je što na početku krize nisam izašao pred građane i rekao da nisu svi naši ciljevi ostvarivi", priznao je Tadić.
“Mi smo posle krize izgubili mnogo radnih mesta i moja greška je što na početku krize nisam izašao pred građane i rekao da nisu svi naši ciljevi ostvarivi. To je moja greška i preuzimam odgovornost za to.”
Predsednikova samokritika, iako nije dovoljna, nešto je sasvim nekarakteristično za ovdašnju političku kulturu i treba je nagraditi, ali i kazniti one političare koji i dalje arogantno seju lažna obećanja, kaže za Radio Slobodna Evropa Milan Nikolić iz Centra za proučavanje alternativa.
“To da političari nešto priznaju, a ne da nam stalno pričaju nove PR laži jeste nešto novo i to treba nagraditi. Ali, treba kazniti i one političare koji stalno arogantno ponovo obećavaju, a da ni reč nisu rekli o prethodnim neispunjenim obećanjima", ocenjuje Nikolić.
Nerealna obećanja
Ovo što je uradio Tadić je dobro, ali sasvim sigurno nije i dovoljno, smatra sagovornik Radija Slobodna Evropa.
“Treba uraditi daleko više, pre svega kad su u pitanju nesposobnost i upletenost u korupciju, posebno od strane ljudi iz sopstvenih redova. Takvu vrstu kritičnosti očekujemo. Nažalost, ko zna koliko dugo ćemo je čekati jer to kod nas nije još vidjeno, samokritičnost političara je po sebi čudo na ovim prostorima Ali, videćemo, ima još vremena do izbora, da izađu i da nam pokažu sve svoje trikove”, a onda ćemo mi da ih kažnjavamo ili nagrađujemo”, kaže Nikolić.
Omiljena PR disciplina srpskih političkih zvaničnika u poslednjih deset godina bila je utrkivanje u licitiranju datumima napredovanja Srbije ka Evropskoj uniji. Iako je sebi izrekao samokritiku zbog nerealnih predizobrnih obećanja, i predsednik Srbije, čini se, ne odustaje olako od tog licitiranja evodatumima i evrooptimizmom.
Doduše, mnogo opreznije nego mnogi ministri iz njegove stranke. Istorijski čin bio bi, rekao je Tadić, ako bi početkom sledeće godine počeli pregovori o ulasku Srbije u EU.
Milan Pajević iz ISAC fonda ne smatra da je ta Tadićeva želja baš sasvim bez osnova i podseća da je ranije bilo mnogo nerealnijih obećanja.
”Nije to toliko nerealno kao, recimo, kad su rekli ući ćemo u EU 2014. ili kad su 2003. rekli da ćemo tamo biti 2007. ili, pak, kad je Boža Đelić pričao kako ćemo dobiti Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 2007. Svašta su lupetali za ovih deset godina, ne može čovek ni da se seti svih tih silnih obećanja”, kaže Pajević.
PR spinovanje
Na pitanje da li i aktuelna Tadićeva izjava o preuzimanju odgovornosti što građanima nije priznao da zbog ekonomske krize predizborna obećanja neće biti ispunjena takođe sadrži elemente PR spinovanja, s obzirom na to da nije konkretizovao kako će tu svoju odgovornost realizovati, Pajević kaže:
“Ja bih strašno voleo da ta Tadićeva samokritika sada krene naniže jer u Vladi ima mnogo onih kojima je ta samokritika neophodna – ili kritika od strane predsednika, koji, u krajnjoj liniji, jeste vodeća ličnost te
"Ovde ljudi mogu da rade nekažnjeno godinama i decenijama na isti način, a da nema pozivanja na odgovornost”, kaže Milan Pejević.
Vlade na indirektan način. Dakle, ovde inače nema odgovornosti ni za šta. Ovde ljudi mogu da rade nekažnjeno godinama i decenijama na isti način, a da nema pozivanja na odgovornost.”
Upitan o razlozima što Tadić nije inicirao smenjivanje nesposobnih ministara iz svoje stranke, sagovornik našeg radija kaže da Srbija ima drugu vrstu političke kulture i da je u njoj nepopularno menjati svoje timove i svoje ljude.
“Videli ste koliko je trajala priča o tome da će se rekonstruisati Vlada. Paralele radi, videli ste, recimo, kako je izvedena zamena jednog ministra u Nemačkoj. Nakon što je utvrđeno da je ministar odbrane plagirao doktorat, zamenjen je u roku od samo jednog dana. A kod nas je o toj rekonstrukciji Vlade priča trajala mesecima. Bilo je šanse da time uberu neki polupozitivni poen u očima građana, međutim, strahovitim razvlačenjem te priče samo se dodatno iritirala javnost i na kraju od svega toga kao da ništa nije ni bilo. Da li se iko više i seća te rekonstrukcije? Hoću da kažem da timovi moraju da budu mnogo dinamičniji, a vlada i egzekutivna vlast moraju da se vode menadžerski, pogotovo u jednoj zaostaloj siromašnoj zemlji kojoj predstoje ogromne reforme i koja želi da ide oštro kroz tranziciju ka Evropskoj uniji. Dakle, cela stvar mora da se vodi mnogo efikasnije, dinamičnije, odgovornije i, ako tako mogu da kažem, tehnokratsije i menadžerskije”, ocenjuje Pajević.