Nakon što je kontroverzni biznismen Milan Beko ponudio da Luku Beograd državi skuplje proda nego što ju je pazario, a Dragan Đilas ponudio da je otkupi po Bekovoj kupovnoj ceni od 40 miliona evra, gradonačelnik Beograda prihvatio je i da se sretne sa vlasnikom Luke, ali se ovaj na sastanku nije pojavio, pa je susret odložen.
Umesto sa Bekom, Đilas se sreo sa malim akcionarima ovog preduzeća, a za naš program izjavio da je gradska vlast otvorena za sve predloge vlasnika Milana Beka. O ceni, međutim, za sada nema saglasnosti.
“Mi toliko ne možemo da platimo jer nismo banka da plaćamo nekome kamate, jednostavno nastavlja se sudski postupak i otvoreni smo za sve predloge. Da bismo razili taj deo grada da ima kapacitete i za neku lučku delatnost, ali i da se razvija, moramo da imamo dogovor sa onim ko je vlasnik Luke, tako da nas na kraju postupka uvek čeka da sednemo za sto i pokušamo da se dogovorimo”, rekao je Đilas.
Podsetimo da je Milan Beko prošle nedelje predložio gradonačelniku Beograda da se sastane sa vlasnicima i upravom Luke, da bi razgovarali o sudbini preduzeća i mogućnosti sklapanja javno-privatnog partnerstva i realizaciji projekta poslovno stambenog kompleksa i marine "Grad na vodi".
Luka Beograd se već dugo spori s Gradom Beogradom oko prava na korišćenje zemljišta, a nedavno je Viši sud privremenom merom ovom preduzeću zabranio da raspolaže spornim zemljištem od oko 100 hektara.
Baš kao što i zakon kaže, gradonačelnik Đilas je uveren da je grad vlasnik zemljišta Luke. Ako još i otkupi ovo preduzeće, nije jasno zašto se Đilas uopšte sastaje sa Bekom.
Danilo Šuković iz vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, smatra da je štetno i da budi sumnje na korupciju to što prvi čovek Beograda ulazi u direktne nagodbe sa kontroverznim tajkunom koji je Luku kupio špekulativno, ne da bi razvijao lučku delatnost nego da bi gotovo džabe došao do kvalitetnog zemljišta.
“Đilas u takva posla ne treba da ulazi jer su direktno pregovori i dogovori pod sumnjom korupcije. Oni nikad ne mogu biti transparentni, a ne mogu biti ni pravedni jer koliko nešto vredi odredjuje tržište, a ne Đilas ili Beko, pri čemu ni jedan ni drugi ne trguju svojim nego tudjim parama – Đilas novcem poreskih obveznika, a Beko parama Luke jer je Luku, koliko mi znamo, kupio ne svojim nego novcem tog preduzeća, pošto je njegova firma Worldfin koja je Luku kupila u trenutku preuzimanja imala samo 30000 dolara ili evra. Prema tome, to su sve dilovi koji unose sumnju da se radi o nekim drugim interesima, a ne interesima Luke i grada”, upozorava Šuković.
Slučaj poput Karićevog
Naš sagovornik ne vidi nikakav smisao da gradska vlast ulazi u bilo kakve dilove sa čovekom koga lučka delatnost ne intersesuje i koji je Luku Beograd kupio iz drugih razloga.
“Zašto praviti dil sa biznismenom koji je Luku kupio ne da bi razvijao lučku delatnost nego da bi prečim putem došao do gradjevinskog zemljišta?! On je Luku kao kupio na tržištu, pa neka je na tržištu i proda”, kaže Šuković.
Da li je nišanjenje Beka već klasičan ep o vlasti koja sa sebe premešta predizborne reflektore birača na tajkune? Biljana Stepanović, direktorka Biznis info grupe, kaže da priča o vlasti i Beku nije samo priča o pukoj predizbornoj kampanji.
“Ako se setimo da predsednik Tadić gotovo godinu i po dana opominje tajkune, očigledno je da je sukob mnogo dublji i da traje mnogo duže nego što smo mi obavešteni. Do me navodi da verujem da je u pitanju mnogo ozbiljnija stvar nego što je puka predizborna kampanja. Zašto? Zato što u svemu ovome vidimo kontinuitet”, kaže Stepanović.
Upitana šta je u centru tog dubokog sukoba vlasti i tajkuna, Stepanović kaže da o tome postoje razna mišljenja, ali da “ljubav” između njih nije više tako idilična kao što je neko vreme bila.
“Da li su tajkuni ti koji su okrenuli leđa Tadiću čekajući da se vlast promeni, pa da naiđe neko drugi s kim će da sarađuju ili je došlo do međusobnog razlaza zbog sukoba interesa. Tajkuni, naime, imaju interes da nastave da rade kako su radili, a interes vlasti se menja pod pritiskom Evropske unije, pa tako ovde mora konačno da raščisti situaciju i da uvede evropske standarde poslovanja. Dakle, šta je u pitanju možemo jedino da nagađamo, ali je teško poverovati da je u pitanju puki predizborni balon ili možda dogovor između tajkuna i predsednika Tadića da se narod zamajava. Ja sam ubeđena da je ovde stvar krupnija i da može lako da se desi da se još u nekom slučaju – ne znam ko će to biti – ponovi slučaj Bogoljuba Karića”, navodi Stepanović.
Stepanović dodaje da ima i onih koje igra vlasti i Beka podseća na rusku epizodu između Putina i Hodorkovskog.
“Postoje i mišljenja da će sada jedan tajkun – možda je to gospodin Beko, možda i nije, ali on je trenutno najeksponiraniji u javnosti – da posluži kao pokazna vežba za ostale koji bi eventualno pokušali da se ponašaju kao da su jači od vlasti. Svi se sećamo slučaja Putina koji je svog glavnog oponenta, tajkuna Hodorkovskog, stavio iza rešetaka. Razume se, ovde niti postoji Putin, niti postoji Hodorkovski, ali je vrlo moguće da ako je vlast procenila da su se neki krupni biznismeni osilili više nego što je to podnošljivo, da će da im zapravo pokaže ko je ovde gazda”, kaže Stepanović.
Ako je konačno i stavila tajkune na dnevni red, vlast je to učinila pod pritiskom Brisela. U to nema nikakve sumnje s obzirom da je, recimo, državnoj instituciji zvanoj Komisija za hartije od vrednosti, trebalo pola decenije da utvrdi da je Milan Beko postao većinski vlasnik u kompaniji “Novosti”, a i to je utvrdila tek kad je ovaj to sam pred milionskim tv gledalištem priznao.
Umesto sa Bekom, Đilas se sreo sa malim akcionarima ovog preduzeća, a za naš program izjavio da je gradska vlast otvorena za sve predloge vlasnika Milana Beka. O ceni, međutim, za sada nema saglasnosti.
“Mi toliko ne možemo da platimo jer nismo banka da plaćamo nekome kamate, jednostavno nastavlja se sudski postupak i otvoreni smo za sve predloge. Da bismo razili taj deo grada da ima kapacitete i za neku lučku delatnost, ali i da se razvija, moramo da imamo dogovor sa onim ko je vlasnik Luke, tako da nas na kraju postupka uvek čeka da sednemo za sto i pokušamo da se dogovorimo”, rekao je Đilas.
Podsetimo da je Milan Beko prošle nedelje predložio gradonačelniku Beograda da se sastane sa vlasnicima i upravom Luke, da bi razgovarali o sudbini preduzeća i mogućnosti sklapanja javno-privatnog partnerstva i realizaciji projekta poslovno stambenog kompleksa i marine "Grad na vodi".
Luka Beograd se već dugo spori s Gradom Beogradom oko prava na korišćenje zemljišta, a nedavno je Viši sud privremenom merom ovom preduzeću zabranio da raspolaže spornim zemljištem od oko 100 hektara.
Baš kao što i zakon kaže, gradonačelnik Đilas je uveren da je grad vlasnik zemljišta Luke. Ako još i otkupi ovo preduzeće, nije jasno zašto se Đilas uopšte sastaje sa Bekom.
Danilo Šuković iz vladinog Saveta za borbu protiv korupcije, smatra da je štetno i da budi sumnje na korupciju to što prvi čovek Beograda ulazi u direktne nagodbe sa kontroverznim tajkunom koji je Luku kupio špekulativno, ne da bi razvijao lučku delatnost nego da bi gotovo džabe došao do kvalitetnog zemljišta.
“Đilas u takva posla ne treba da ulazi jer su direktno pregovori i dogovori pod sumnjom korupcije. Oni nikad ne mogu biti transparentni, a ne mogu biti ni pravedni jer koliko nešto vredi odredjuje tržište, a ne Đilas ili Beko, pri čemu ni jedan ni drugi ne trguju svojim nego tudjim parama – Đilas novcem poreskih obveznika, a Beko parama Luke jer je Luku, koliko mi znamo, kupio ne svojim nego novcem tog preduzeća, pošto je njegova firma Worldfin koja je Luku kupila u trenutku preuzimanja imala samo 30000 dolara ili evra. Prema tome, to su sve dilovi koji unose sumnju da se radi o nekim drugim interesima, a ne interesima Luke i grada”, upozorava Šuković.
Slučaj poput Karićevog
Naš sagovornik ne vidi nikakav smisao da gradska vlast ulazi u bilo kakve dilove sa čovekom koga lučka delatnost ne intersesuje i koji je Luku Beograd kupio iz drugih razloga.
“Zašto praviti dil sa biznismenom koji je Luku kupio ne da bi razvijao lučku delatnost nego da bi prečim putem došao do gradjevinskog zemljišta?! On je Luku kao kupio na tržištu, pa neka je na tržištu i proda”, kaže Šuković.
Da li je nišanjenje Beka već klasičan ep o vlasti koja sa sebe premešta predizborne reflektore birača na tajkune? Biljana Stepanović, direktorka Biznis info grupe, kaže da priča o vlasti i Beku nije samo priča o pukoj predizbornoj kampanji.
“Ako se setimo da predsednik Tadić gotovo godinu i po dana opominje tajkune, očigledno je da je sukob mnogo dublji i da traje mnogo duže nego što smo mi obavešteni. Do me navodi da verujem da je u pitanju mnogo ozbiljnija stvar nego što je puka predizborna kampanja. Zašto? Zato što u svemu ovome vidimo kontinuitet”, kaže Stepanović.
Upitana šta je u centru tog dubokog sukoba vlasti i tajkuna, Stepanović kaže da o tome postoje razna mišljenja, ali da “ljubav” između njih nije više tako idilična kao što je neko vreme bila.
“Da li su tajkuni ti koji su okrenuli leđa Tadiću čekajući da se vlast promeni, pa da naiđe neko drugi s kim će da sarađuju ili je došlo do međusobnog razlaza zbog sukoba interesa. Tajkuni, naime, imaju interes da nastave da rade kako su radili, a interes vlasti se menja pod pritiskom Evropske unije, pa tako ovde mora konačno da raščisti situaciju i da uvede evropske standarde poslovanja. Dakle, šta je u pitanju možemo jedino da nagađamo, ali je teško poverovati da je u pitanju puki predizborni balon ili možda dogovor između tajkuna i predsednika Tadića da se narod zamajava. Ja sam ubeđena da je ovde stvar krupnija i da može lako da se desi da se još u nekom slučaju – ne znam ko će to biti – ponovi slučaj Bogoljuba Karića”, navodi Stepanović.
Stepanović dodaje da ima i onih koje igra vlasti i Beka podseća na rusku epizodu između Putina i Hodorkovskog.
“Postoje i mišljenja da će sada jedan tajkun – možda je to gospodin Beko, možda i nije, ali on je trenutno najeksponiraniji u javnosti – da posluži kao pokazna vežba za ostale koji bi eventualno pokušali da se ponašaju kao da su jači od vlasti. Svi se sećamo slučaja Putina koji je svog glavnog oponenta, tajkuna Hodorkovskog, stavio iza rešetaka. Razume se, ovde niti postoji Putin, niti postoji Hodorkovski, ali je vrlo moguće da ako je vlast procenila da su se neki krupni biznismeni osilili više nego što je to podnošljivo, da će da im zapravo pokaže ko je ovde gazda”, kaže Stepanović.
Ako je konačno i stavila tajkune na dnevni red, vlast je to učinila pod pritiskom Brisela. U to nema nikakve sumnje s obzirom da je, recimo, državnoj instituciji zvanoj Komisija za hartije od vrednosti, trebalo pola decenije da utvrdi da je Milan Beko postao većinski vlasnik u kompaniji “Novosti”, a i to je utvrdila tek kad je ovaj to sam pred milionskim tv gledalištem priznao.