U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću pred Tribunalom u Hagu, svjedok optužbe Dejvid Harland izjavio je danas da za komandu UNPROFOR-a u Sarajevu "nije bilo dileme" da su granate na pijacu Markale u augustu 1995. bile ispaljene sa položaja bosanskih Srba. Harland, koji je od 1993. - 1995. godine bio zvaničnik UN-a u Sarajevu, sugerisao je da je Vojska Republike Srpske bila odgovorna i za prvu eksploziju na Markalama u februaru 1994.
Bivši predsjednik RS Radovan Karadžić svjedoka je pitao o stavu najvišeg rukovodstva BiH da ne dopusti izlazak civila iz Sarajeva i Srebrenice kako bi zbog njihovog prisustva izazvali simpatije zapada, te tako pokrenuli vojnu intervenciju.
Dejvid Harland je odgovorio da je istina da Predsjednik BiH Alija Izetbegović nije želio dozvoliti izlazak civila, te da je za napuštanje Sarajeva trebala posebna dozvola. Iako nije želio špekulisati o Izetbegovićevim motivima, kazao je kako je bilo onih koji su zaista nisu željeli da civili izađu upravo iz tog razloga. Na upit suda da pojasni zašto Izetbegović nije želio da civili izađu iz Srebrenice, Harland je kazao:
„On je kazao UNHCR-u da neće prihvatiti evaukuaciju civila iz Srebrenice u vreme kada su postojali veliki problemi u Srebrenici. I kada sam ga ja pitao za to, on je rekao da bi to značilo popuštanje pred etničkim čišćenjem, da bi se time teritorija u kojoj je ranije postojala bošnjačka većina predala Srbima. Dakle, on je mislio da ljudi tamo treba da ostanu.“
Svjedok je negirao navode Karadžića da su Srbi i Hrvati u Sarajevu držani kao etnički taoci, jer su i muslimani željeli otići iz grada ali nisu mogli, iako je potvrdio da su bila ugrožena njihova prava. Također je potvrdio da je Sarajevo bilo pod opsadom od strane srpskih snaga.
Karadžić je iznio tezu kako za napade na srpske položaje 1995. godine nije postojala saglasnost UN-a,te da je bilo namjerno s ciljem promjene stanja na terenu i završetka rata uz promjenu strateške ravnoteže. Kao jedan od argumenata iznio je granatiranje Markala:
„A da su Markale pale kao povod, kao da su pale s neba u trenutku kada su bile najpotrebnije, da bi se imao povod za ovo strateško bombardovanje u prvoj polovini septembra, je li tako?“
Harland je ovo demantovao navodeći da je postojala rezolucija, nakon čega je procjena UN-a bila da se trebaju primijeniti sva neophodna sredstva jer nije bilo drugog načina da zaštiti stanovništvo u šest zona, naročito Srebrenici:
„Da nije došlo do pokolja u Srebrenici, vjerovatno UNPROFOR ne bi ni preduzeo konačni, odlučni korak da pripremi veliku vojnu operaciju, do koje je došlo u avgustu i septembru i koja je pomogla da se okonča rat.“
Harland je svjedočio i o masovnom egzodusu nesrpskog stanovništva.
Ispitivanje svjedoka Karadžić će nastaviti u ponedjeljak.
Suđenje Karadžiću pratite u našem SPECIJALU
Bivši predsjednik RS Radovan Karadžić svjedoka je pitao o stavu najvišeg rukovodstva BiH da ne dopusti izlazak civila iz Sarajeva i Srebrenice kako bi zbog njihovog prisustva izazvali simpatije zapada, te tako pokrenuli vojnu intervenciju.
Dejvid Harland je odgovorio da je istina da Predsjednik BiH Alija Izetbegović nije želio dozvoliti izlazak civila, te da je za napuštanje Sarajeva trebala posebna dozvola. Iako nije želio špekulisati o Izetbegovićevim motivima, kazao je kako je bilo onih koji su zaista nisu željeli da civili izađu upravo iz tog razloga. Na upit suda da pojasni zašto Izetbegović nije želio da civili izađu iz Srebrenice, Harland je kazao:
„On je kazao UNHCR-u da neće prihvatiti evaukuaciju civila iz Srebrenice u vreme kada su postojali veliki problemi u Srebrenici. I kada sam ga ja pitao za to, on je rekao da bi to značilo popuštanje pred etničkim čišćenjem, da bi se time teritorija u kojoj je ranije postojala bošnjačka većina predala Srbima. Dakle, on je mislio da ljudi tamo treba da ostanu.“
Svjedok je negirao navode Karadžića da su Srbi i Hrvati u Sarajevu držani kao etnički taoci, jer su i muslimani željeli otići iz grada ali nisu mogli, iako je potvrdio da su bila ugrožena njihova prava. Također je potvrdio da je Sarajevo bilo pod opsadom od strane srpskih snaga.
Karadžić je iznio tezu kako za napade na srpske položaje 1995. godine nije postojala saglasnost UN-a,te da je bilo namjerno s ciljem promjene stanja na terenu i završetka rata uz promjenu strateške ravnoteže. Kao jedan od argumenata iznio je granatiranje Markala:
„A da su Markale pale kao povod, kao da su pale s neba u trenutku kada su bile najpotrebnije, da bi se imao povod za ovo strateško bombardovanje u prvoj polovini septembra, je li tako?“
Harland je ovo demantovao navodeći da je postojala rezolucija, nakon čega je procjena UN-a bila da se trebaju primijeniti sva neophodna sredstva jer nije bilo drugog načina da zaštiti stanovništvo u šest zona, naročito Srebrenici:
„Da nije došlo do pokolja u Srebrenici, vjerovatno UNPROFOR ne bi ni preduzeo konačni, odlučni korak da pripremi veliku vojnu operaciju, do koje je došlo u avgustu i septembru i koja je pomogla da se okonča rat.“
Harland je svjedočio i o masovnom egzodusu nesrpskog stanovništva.
Ispitivanje svjedoka Karadžić će nastaviti u ponedjeljak.
Suđenje Karadžiću pratite u našem SPECIJALU