Ujutro na dan zakazanog intervjua za Radio Slobodna Evropa (RSE) s arhivisticom Oleksandrom Buzko, nije odgovarala na telefonski poziv..
Kasnije tog dana, kada se konačno javila, Buzko je objasnila da je prespavala alarm nakon što je radila do kasno u noć. "Moje tijelo više odbija da me služi", kaže. "Iscrpljena sam."
Tim skenira materijale iz arheološkog odjela Nacionalne akademije nauka Ukrajine. S lijeva na desno su Tamara Kutsaieva, Halina Stanisina i Oleksandra Buzko. (Fotografiju ustupila Nika Havriš).
Buzko vodi tim od tri žene u arhivu Instituta za arheologiju pri Ukrajinskoj nacionalnoj akademiji nauka u Kijevu koje vode utrku s vremenom vizualno naslijeđe svog instituta stave na internet, kako se ne bi dogodilo nezamislivo.
"Moramo skenirati, skenirati, skenirati da bismo spasili te materijale jer ne znate hoće li sutra neki projektil uništiti arhivu i njene materijale“, kaže ona.
Ukrajinski seljaci u Kijevskoj oblasti krajem 19. ili početkom 20. vijeka.
Projekat koji žene stvaraju zove se Digitalno skladištenje memorije, a koristi fizičke materijale koje arhiv posjeduje, uključujući hiljade fotografija iz ličnih arhiva ukrajinskih arheologa, koje nikada nisu digitalizovane.
Mnoge fotografije prikazuju tajanstvene detalje istraživačkih iskopavanja, ali druge su zapanjujući portreti ukrajinskih seljana i uličnog života napravljeni tokom ekspedicija iz 19. i ranog 20. vijeka.
Halina Stanisina radi u Arhivu Kijeva (Fotografiju ustupila Nika Havriš).
"Kada gledam ove slike ljudi, to stvara tako snažne osjećaje", kaže Buzko o svom radu listajući grafike i negative svojih davno preminulih sunarodnjaka. "Imam 39 godina i moja generacija nije bila baš ljubitelj [tradicionalne ukrajinske kulture]. Za nas je to bilo pomalo ruralno, nikada nije bilo moderno."
Seoske kuće u Ukrajini krajem 19. ili početkom 20. stoljeća.
Slike Ukrajinaca koji su nosili svoju nacionalnu odjeću dok su živjeli pod vlašću carske Rusije danas imaju novu snagu usred tekuće ruske invazije. Buzko kaže da je često preplavi naklonost prema svojim fotografiranim precima koji su, kroz trud i tradiciju, postavili temelje moderne Ukrajine. "Toliko ih volim", kaže Buzko.
Portret muškarca iz zapadne Ukrajine snimljen oko 1900. godine.
Digitalna arhiva pamćenja nastala je tokom pandemije nakon što su Buzko i njen kolega Volodimir Misak došli na ideju da dragocjene kolekcije svog instituta učine dostupnim online, umjesto da ostanu prašnjava rezerva nekolicine naučnika sa propusnicama za posjetioce kijevske arhive.
Vjenčanje ovjekovječeno na fotografiji pronađenoj u ličnoj arhivi Fedira Vovka.
Buzko je nabavila skenere i mali budžet od sponzora, uključujući austrijsku banku, dok je Misak radio na izradi web stranice. Misak je 2023. godine pozvan u vojsku, ali se i dalje često javlja kako bi ponudio savjet i bio u toku s napretkom.
Neidentifikovani muškarci na fotografiji koja je bila dio lične arhive ukrajinskog arheologa Fjodora Vovka.
Buzko i njen tim imaju generator koji održava njihove skenere u radu tokom nestanka struje, a žene rade i tokom upozorenja na zračne napade koja često prekidaju javni život u Kijevu.
"Kada su studenti u arhivu, naravno da ih vodim u sklonište od bombi jer sam odgovorna za njih", kaže arhivistica. "Ali za moje kolege, to je njihova vlastita odluka."
Fotografski prikaz iz sela u Volinskoj pokrajini u Ukrajini 1909. godine.
Buzko kaže da nauka u Ukrajini trenutno vapi za sredstvima, budući da lavovski dio javnih sredstava ide na ratne napore Ukrajine. Njen tim, kaže ona, "nekako volontira".
Žene i djevojke, vjerovatno odjevene za proslavu vjenčanja, u ukrajinskoj oblasti Pavlograd 1909. godine.
Buzko je napustila Ukrajinu ubrzo nakon potpune invazije sa svojim sinom tinejdžerom, ali su oboje na kraju odlučili da se vrate.
"Moj sin već radi u nekoj strateškoj industriji koja podržava vojsku, a ja radim s ovim digitalnim naslijeđem", kaže ona. "Tako da se čini kao da je to naša dužnost."