U gradovima Donjeck i Mariupol pod ruskom okupacijom, eskalirajuća kriza s vodom dovela je svakodnevni život na rub preživljavanja.
Voda curi iz slavina samo nekoliko sati svakih nekoliko dana, često bez boje i nepitka. Čitava naselja pribjegla su taktikama preživljavanja poput donošenja vode u kantama i sakupljanja kišnice.
Lokalni stanovnici i posmatrači u istočnim ukrajinskim gradovima pozvali su vlasti koje je nametnula Rusija da se pozabave onim što su nazvali razornom situacijom koja zahtijeva hitnu pažnju.
'Živimo u vodenoj pustinji'
Nekadašnja industrijska središta Ukrajine, Donjeck i Mariupolj, kao i manji gradovi oko njih, sada se suočavaju s produbljivanjem humanitarne krize. Kombinacija uništene infrastrukture, propalih projekata obnove i urušavanja rezervoara gurnula je regiju u ono što analitičari nazivaju potpunom ekološkom i socijalnom katastrofom.
Prokremaljski Telegram kanali sa stotinama hiljada pratilaca objavili su 22. jula otvoreno pismo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koje su potpisali stanovnici okupiranog Donjecka.
Poruka, koju su ponovili i prokremljski blogeri i vojni propagandisti, upozoravala je na rastuću krizu s vodom.
"Donjeck nema stabilnu opskrbu vodom od 2022. godine", navodi se u pismu. "Sada je to samo jednom svaka tri dana, ponekad i rjeđe."
U Mariupolju je situacija samo neznatno bolja. Tamo se voda navodno isporučuje svaka dva dana, iako stanovnici tvrde da se raspored često ne poštuje.
U oba grada voda rijetko dopire do gornjih spratova stambenih zgrada. Domaćinstva se oslanjaju na improvizirane bunare, neredovne kamionske dostave ili plastične rezervoare razbacane po naseljima. Tokom ljetnih vrućina, mnogi od ovih rezervoara postanu zeleni od algi.
"U proteklih osam dana imali smo vodu samo četiri sata. Izlazila je narandžasta", kaže Olha, stanovnica Jenakijeva u blizini Donjecka. "Ima 17 bačvi vode za cijeli grad. Vrućina je nepodnošljiva. Nositi vodu na četvrti sprat bez lifta? To je mučenje."
U Mariupolju, stanovnici dijele slične priče.
"Voda koju dobijamo miriše na rđu i kanalizaciju", rekao je jedan mještanin za web stranicu Točka. "Ali i dalje je plaćamo kao da je čista voda za piće."
Neuspješno rusko rješenje
Nakon uništenja kanala Siverski Donjec–Donbas u prvim mjesecima potpune ruske invazije pokrenute u februaru 2022. godine, i Donjeck i Mariupolj su izgubili svoj primarni izvor slatke vode.
Kanal, izgrađen 1950-ih godina za opskrbu rastućih gradova regije, crpio je vodu iz rijeke Siverski Donjec u blizini Slavjanska.
Vaš browser nepodržava HTML5
Ruski napadi ne sprečavaju Ukrajince da dođu na plaže u Odesi
Nakon što je preuzela kontrolu nad dijelovima regije, Rusija je požurila s izgradnjom alternative: vodovoda Don–Donbas, dvocijevnog sistema dugačkog 194 kilometra namijenjenog dovođenju vode iz rijeke Don u blizini ruskog grada Rostova na Donu.
Projekt, završen sredinom 2023. godine, a nadgledao ga je tadašnji zamjenik ministra odbrane Timur Ivanov, trebao je riješiti probleme s vodom u regiji. Međutim, projekat nije ispunio svoja obećanja, što je dodatno povećalo frustracije i razočarenje stanovnika.
Takođe je Ivanov bio upleten u skandal. U aprilu 2024. godine uhapšen je zbog primanja ogromnog mita, uključujući i novac od kompanije koja je izgradila vodovod.
"Ukradeno je sedamdeset pet milijardi rubalja (930 miliona dolara)", rekao je bivši predsjednik televizije Mariupolj Mikola Osičenko za Current Time, program Radija Slobodna Evropa (RSE). "I još uvijek nema vode", dodao je.
Denis Pušilin, separatistički vođa samoproglašene Donjecke Narodne Republike (DNR) kojeg je imenovao Kremlj, sada priznaje da vodovod pokriva samo dio potražnje regije.
Krajem jula opisao je situaciju u unutrašnjim rezervoarima Donjecka kao "kritičnu". Rekao je da će dugoročno rješenje doći tek kada Rusija zauzme Slovjansk, jedan od glavnih gradova u dijelu Donjecke regije koji je pod kontrolom Ukrajine, i povrati kontrolu nad prvobitnim izvorom za vodni kanal.
Rezervoari Donbasa isušuju
Satelitski snimci koje je pregledao ruski servis BBC-a otkrivaju zapanjujući pad nivoa vode u glavnim rezervoarima u regiji Donbasa, uključujući i one koji snabdijevaju i Donjeck i Mariupolj. Devet od 10 praćenih rezervoara značajno se smanjilo od 2021. godine. Prosječna temperatura ovog ljeta u Donjecku bila je 27 stepeni Celzijusa (81 stepen Farenhajta) - nije najtoplija ikada zabilježena, ali dovoljno vruća da ubrza isparavanje u već iscrpljenim bazenima.
Kao odgovor na tekuću krizu, Rusija je poslala 75 cisterni s vodom u Donjeck. Pušilin se pohvalio da je 33 stiglo do 25. jula.
Ali matematika priča sumornu priču: S obzirom na to da svaki kamion prevozi 10.000 litara, to je samo 0,6 litara po osobi za Donjeck i obližnju Makijivku, dom za više od 1,2 miliona ljudi zajedno.
"Čak i da kamioni ostanu u pogonu i rade svakodnevno, odakle bi dobijali vodu?", pitao se Osičenko. "Nema više održivih izvora."
Termoelektrana Zujivska, jedan od vodećih dobavljača električne energije u regiji, sada se suočava s problemima hlađenja zbog niskog nivoa vode u rezervoarima. Na peradarskoj farmi u gradu Rozovka, prekinuta je opskrba vodom za dvije trećine, što je rezultiralo uginućem velikog broja peradi.
Kako se kriza pogoršava, čak se i lojalni proruski glasovi okreću protiv lokalnih vlasti. Bivši ukrajinski parlamentarac i vođa separatista iz 2014. Oleg Carjov ljutito je objavio na Telegramu: "Donjeck je nekada bio grad ruža. Sada ljudi vrše nuždu u vrećice, a neki ih bacaju ispod prozora."
Društvene mreže su preplavljene slikama i pritužbama: napukle slavine, voda s promjenom boje i plastične kante koje zamjenjuju toalete.
Propadanje nije samo posljedica rata, već i raspadajuće infrastrukture. Prema riječima bivših radnika komunalnih preduzeća, vodovodna infrastruktura u regiji je već bila 80 posto istrošena do 2014. godine.
Od tada je malo učinjeno na njenom održavanju ili zamjeni. U Kirovskom okrugu u Donjecku, cijevi su gotovo 100 posto korodirane. Curenja i pucanja su svakodnevne pojave, a gubici nisu ni uzeti u obzir prilikom izračuna kapaciteta naftovoda Don-Donbas.
Vlasti obećavaju, ljudi odlaze
S malo povjerenja u zvaničnike, mnogi stanovnici tiho planiraju odlazak.
"Ljudi nisu glupi", rekao je Osičenko. "Znaju da ako sada nema vode, neće je biti ni kasnije. Bez vode, nema struje. Bez struje, nema grijanja. Cijeli komunalni sistem će se urušiti do zime."
Ovaj strah dijele i humanitarne grupe, koje upozoravaju na nadolazeću katastrofu javnog zdravlja. Kombinacija pogoršanih sanitarnih uslova, ograničene vode za piće i visokih temperatura mogla bi izazvati izbijanje gastrointestinalnih bolesti.
Donjeck i Mariupolj su nekada bili simboli industrijske moći sovjetskog doba. Danas, pod ruskom okupacijom, postaju simboli kolapsa infrastrukture, institucionalne korupcije i humanitarnog neuspjeha.
Ono što je počelo kao osvajački rat razvilo se u sporu, gušljivu katastrofu za one koji su ostali. Dok voda ponovo ne poteče slobodno, Donjeck, Mariupolj i gradovi oko njih ostaju jednostavno u režimu preživljavanja.