Rubin završio svedočenje pred Specijalnim sudom u slučaju protiv vođa Oslobodilačke vojske Kosova

James Rubin je svjedočio o telefonskom razgovoru između HaŠima Tačija i tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona u junu 1999. godine, u kojem se Tači obavezao da će poštovati manjine, iako je njegov narod godinama bio zlostavljan.

"To sam čuo od Sandyja Bergera, savjetnika za nacionalnu bezbjednost predsjednika Clintona, jer ja nisam direktno razgovarao s predsjednikom. On je rekao predsjedniku Clintonu da, uprkos nasilju koje su pretrpjeli, neće uzvratiti", rekao je Rubin.

"Neće se svetiti u vrijeme kada su se srpske trupe povlačile, a NATO preuzimao kontrolu nad situacijom. Naravno da je moglo biti nasilnih incidenata u takvim okolnostima, ali predsjednika Clintona je to jako impresioniralo, i to mi je prenio Berger."

James Rubin je rekao da mu HaŠim Tači "nikada nije doslovno rekao šta treba da uradi niti s kim treba da se konsultuje".

"Upoznao sam Tačija u Rambujeu i on nije bio otvoren prema meni, niti ja prema njemu. Nije mi govorio šta treba da uradi niti zašto to radi", rekao je Rubin.

Naglasio je da mu je bilo "jasno" da je Tači imao "nadređene negdje od kojih je morao tražiti odobrenje".

"Bio je vrlo neodređen u svom izražavanju, govorio je da mora da se konsultuje sa zajednicom, sa vođama, sa narodom. Ja sam pretpostavio da je [Adem] Demaći bio vrlo važan, jer je razgovarao sa Madeleine Albright i bio je među onima koji nisu podržavali Rambuje. Činjenica da je morao da se konsultuje s njim, po mom mišljenju, pokazuje da je pokušavao da uključi sve u proces. Ne znam da li mu je to bilo naređeno."

James Rubin je odgovarao na pitanje švajcarskog sudije Guénaëla Mettrauxa o ulozi Adema Demaćija unutar Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i njegovom protivljenju sporazuma iz Rambujea.

Rubin je naglasio da je Demaćijev uticaj bio ideološki, a ne izvršni, te da su angažmani Sjedinjenih Američkih Država na kraju omogućili Hašimu Tačiju da prevaziđe njegovo protivljenje.

Rubin je rekao sudu da nikada nije lično upoznao niti direktno komunicirao s Demaćijem, i da nema saznanja da je Demaći izdavao naređenja ili donosio odluke kao predstavnik OVK.

Opisao ga je kao istorijsku i simboličnu ličnost, čiji značaj je proizašao iz njegovih stavova o nezavisnosti, ne zato što je imao operativnu kontrolu. Rubin je takođe odbacio ideju da je OVK funkcionisala po jasno definisanoj vojnoj hijerarhiji.

Prema Rubinu, Demaći je bio poznat po svom snažnom protivljenju sporazuma iz Rambujea, posebno nakon razgovora koje je vodio sa američkom državnom sekretarkom Madeleine Albright.

Demaći je smatrao da bi potpisivanje privremenog sporazuma bez jasnog pomena nezavisnosti bilo strateška greška za OVK.

Rubin je podsjetio da je tokom pregovora Tači pokušao da ubijedi Demaćija tokom jednog sastanka u Sloveniji, ali nije uspio da promijeni njegov stav. Ipak, Tači je nastavio i potpisao sporazum u Rambujeu u ime OVK, uprkos Demaćijevom stalnom odbijanju.

Prema Rubinovom svjedočenju, ključni trenutak je bio kada je Tači dobio direktne garancije od Sjedinjenih Američkih Država – od samog Rubina, od sekretarke Albright i od NATO generala Wesleyja Clarka.

Obećanje je bilo jasno: ako OVK potpiše, a Srbija odbije, tada će Vašington predvoditi vojnu kampanju protiv srpskih snaga.

Tokom ispitivanja od strane švajcarskog sudije Genela Metroa, Džejms Rubin je svjedočio da je već 19. juna 1999. bilo jasno da će Hašim Tači biti taj koji će potpisati u ime OVK-a.

Rubin je rekao da je dokument koji je tada vidio izgledao kao da je pripremljen za nekog drugog, možda za Agima Čekua, kojeg su NATO oficiri nazivali komandantom OVK-a. Ipak, kada je odlučeno da Tači bude potpisnik, dokument je prilagođen bez izmjene potpisa, koji ga je opisivao kao "glavnog komandanta OVK-a".

Na pitanje zašto je korišten taj naziv, Rubin je rekao da je ranije sugerisao da je to imalo za cilj da pokaže demokratske kredencijale, poput civilne kontrole nad vojskom. Međutim, s odmakom, nazvao je to "anomaliјom", naglašavajući da OVK nije bila formalna vojna struktura i da se često predstavljala na načine koji su odgovarali zapadnim vrijednostima.

Rubin je dodao da u to vrijeme nije postojala funkcionalna "privremena vlada" Kosova, opisujući je više kao težnju nego kao stvarnost. Rekao je da nema saznanja da je Čeku odgovarao takvom organu.

Rubin je rekao da su javne izjave koje su 1999. godine davali pripadnici OVK-a, uključujući generala Agima Čekua, o izvršavanju naređenja "privremene vlade Kosova", odražavale propagandu i težnje, a ne političku ili vojnu stvarnost.

Rekao je da je čuo kako Čeku pominje Glavni štab i odluke privremene vlade koje bi se smatrale naređenjima za OVK, ali je rekao da te izjave vidi kao pokušaj da se stvori slika demokratskih vrijednosti i civilne kontrole nad vojskom.

"Željeli su da svijet čuje da se vojska pokorava civilnom autoritetu", rekao je Rubin, dodajući da je to bilo osmišljeno kako bi se privukle zapadne vlade.

Naglasio je da, po njegovom mišljenju, tada nije postojala funkcionalna privremena vlada niti organizovan Glavni štab. Naprotiv, lideri OVK-a su bili raspršeni po različitim dijelovima ratne zone. "Često su pretjerivali kako bi stvorili utisak da su organizovaniji nego što su zaista bili, i da prihvataju demokratske principe", rekao je Rubin, ističući da su te predstave imale za cilj pridobijanje međunarodne podrške.