Kada se prije četiri godine usprotivio geološkim istraživanjima na planini Ozren, ekološki aktivista iz Doboja, Zoran Poljašević, nije ni slutio da će se za radno mjesto boriti sudskim putem, te da će se naći u izvještaju Ujedinjenih nacija kao primjer kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.
Zajedno s grupom građana, Poljašević se od 2021. godine protivi geološkim istraživanjima koje je odobrila vlast entiteta Republika Srpska (RS), te otvaranju rudnika teških metala na obroncima Ozrena, u sjevernom dijelu zemlje.
Zbog toga se, kao i drugi građani koji su se pobunili, suočavao s brojnim pritiscima i etiketiranjima.
"Na portalima i društvenim mrežama pisali su o meni da sam alkoholičar i nasilnik. Bilo je svega. Ljudi iz mafijaškog miljea dolazili su i prijetili. Ali, hvala Bogu imam ljude koji znaju kako se brani kuća i koje ne možete uplašiti", kaže on.
Do kraja januara prošle godine, Poljašević je radio u firmi Elektro-Doboj, jednom od elektrodistributivnih preduzeća, kada mu je saopćeno da mu ugovor neće biti produžen.
Bez posla je, kako kaže, ostao dva dana nakon što se, na javnoj raspravi usprotivio istraživanjima i iskopavanju metala na planini Ozren.
"Došao sam na posao i rukovodilac mi je rekao da više ne radim, bez ikakvog prethodnog signala. Ugovor mi je istekao i nije produžen, iako sam radio na poziciji na kojoj je sistematizacija predviđala jednog radnika", kaže Poljašević za RSE.
Prije godinu je tužio preduzeće tvrdeći da je otkaz bio nezakonit, a za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je uvjeren kako je to jedna od posljedica njegovog aktivizma.
"Ne moram to na sudu dokazivati, jer ima niz drugih propusta. Nakon svega nisam ućutao. Moja kuća je izložena i ne može niko da mi zabrani da zastupam interese svoje porodice i sela. To je linija ispod koje ne idem", kazao je Poljašević.
Iz preduzeća Elektro-Doboj nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o Poljaševićevim navodima i okolnostima pod kojima mu je prekinut ugovor o radu. Iz Osnovnog suda u Doboju potvrdili su, pak, da je u toku sudski proces po Poljaševićevoj tužbi.
Iznad podjela
Zbog toga što su se usprotivili gradnji, krčenju šuma, otvaranju rudnika i izgradnji hidroelektrana, aktivisti širom Bosne i Hercegovine godinama upozoravaju da su izloženi pritiscima, tužbama i zastrašivanju.
To je privuklo i pozornost Ujedinjenih naroda, čija je specijalna izvjestiteljica Mary Lawlor, krajem juna posjetila BiH.
Nakon sastanka s nekoliko njih, upozorila je da zajednički interes za očuvanje zdrave životne sredine nadilazi podjele BiH, ali da aktivisti plaćaju cijenu.
"Nevjerojatno je to što su se zaštitnici okoliša iz Republike Srpske i Federacije udružili. No, došlo je do posljedica. Jedan od ljudi, koji je bio uključen u ove aktivnosti, Zoran Poljašević, navodno je izgubio posao zbog svog rada u pokretu i i mislim da bi ga trebalo vratiti", kazala je Lawlor.
Pioniri otpora
Priča o borbi građana protiv geoloških istraživanja na Ozrenu nije jedini primjer građanskog otpora investicijama, koje su proteklih decenija imale podršku vlasti.
Robert Oroz, iz okoline srednjobosanskog gradića Fojnica, bio je prije gotovo 20 godina jedan od pionira te borbe, koja je okončana zaustavljanjem gradnje male hidroelektrane na rijeci Željeznici.
Blokirajući put bagerima, pod pritiskom tužbi i sudskih procesa, mještani su mjesecima sprječavali investitore da započnu radove na toj rijeci.
"Proživio sam sve, od tužbi, prijetnji, blaćenja na društvenim mrežama, do fizičkih napada pa, čak, i potezanja oružja. Dosta ljudi se prepalo i odustalo od borbe. Nisu to prijetnje samo tebi, nego i kompletnoj porodici, što se vidi posebno u manjim sredinama. Moj sin je, u to vrijeme, bio jedini redovan student koji nikad nije dobio općinsku stipendiju. Uvijek mu je nedostajao neki papir", prisjeća se Oroz.
Kako kaže, borba je u tom periodu bila mnogo teža, obzirom da tada nije bilo podrške organizacija, koje danas pružaju pravnu i financijsku pomoć aktivistima za zaštitu životne sredine.
Iako su u konačnici odustali od gradnje minihidroelektrane u njegovom selu, Oroz kaže da posljedice aktivizma i danas osjeti.
"Kad se jednom suprostaviš vladajućim strukturama, onda si trajno obilježen. Vladajuće partije se ponašaju kao karteli, ako nisi s njima, onda si protiv njih. Da sam znao šta me sve čeka i šta ću proživjeti, a posebno moja porodica, teško da bih počeo s tim, ali jednom kad kreneš nema povratka", kazao je.
Prije nekoliko godina, svijet je obišla i vijest o otporu mještana Kruščice, u srednjoj Bosni, koji su tijelima zaustavljali izgradnju dviju malih hidroelektrana.
Stanovnici tog sela su od augusta 2017. do decembra 2018. godine danonoćno dežurali pored rijeke, ne dopuštajući prolaz bagerima investitora i suprostavljajući se policiji.
Istovremeno su vodili pravnu borbu, a njen epilog su bile sudske odluke kojima su poništene dozvole za male hidroelektrane.
Jedna od aktivistica bila je i Tahir Tibold, nekadašnja predsjednica mjesne zajednice, koja se za RSE prisjetila pritisaka koji su pratili proteste.
"Na društvenim mrežama o meni se pisalo svašta - da će me protjerati, laži o tome šta je moj muž radio u ratu. Jedno jutro, oko četiri sata, kamenovana mi je kuća. Sve smo to odmah prijavili policiji, ali ništa nije bilo", kaže ona za RSE.
Kao i aktivista Oroz, iz obližnje Fojnice, Tibold kaže da mještani nisu imali zaštitu institucija, nego osjećaj da su krivci.
"Uvjerili smo se da nemaš nikakvu zaštitu i da se nemaš kome obratiti. I kad se obratiš, kao da nisi, jer te onda počnu maltretirati, jer svi rade za sistem, a ne za narod. Kad je to završilo sve, prestali su pritisci, ali onda su počeli zdravstveni problemi. To je cijena svega što sam radila", kaže ona.
Do objave ovog teksta iz policije Srednjobosanskog kantona nisu odgovorili na pitanje RSE kako su postupili po prijavama aktivista protiv izgradnje hidroelektrana, koji su se suočavali s prijetnjama i pritiscima, prije desetak godina.
Aktivisti na sudu
I aktivisti iz pokreta "Karton revolucija" nekoliko godina organiziraju kampanje s ciljem zaustavljanja ilegalne sječe šume na planini Konjuh, zagađenja u rijeci Spreči, te uklanjanja divljih deponija u Tuzli.
Na društvenim mrežama imaju hiljade pratitelja, a kako kaže član tog pokreta Adi Selman, posljedica su često pritisci i prijetnje.
"Verbalni i drugi pokušaji zastrašivanja. To je postao standardan obrazac. Imali smo prijetnje da će nas 'mrak pojesti', ali na takve stvari ne obraćamo pažnju. Jasno nam je da država ne stoji iza nas", kaže on za RSE.
Njihova nedavna akcija razotkrivanja nelegalne gradnje u blizini Prokoškog jezera, zaštićenog spomenika prirode u centralnom dijelu BiH, dovela ih je i do suda, pod teretom optužbi za "uništavanje tuđe stvari".
Ovo nekadašnje stočarsko mjesto s katunima, pastirskim kolibama, na planini Vranici na oko 1.630 metara nadmorske visine, postalo je nakon ratnih 90-ih meta divlje izgradnje i nekontroliranog turizma.
Idilične pejzaže zamijenili su prizori "divlje" gradnje, sa oko 300 nelegalno izgrađenih vikendica, koliko ih ima prema općinskoj evidenciji, dok je kantonalna vlast najavljivala prije tri godine njihovu legalizaciju.
Adi Selman i njegov kolega iz "Karton revolucije", Nedim Musić, posjetili su u februraru Prokoško jezero, gdje su snimili video koji ukazuje na katastrofalne posljedice nelegalne gradnje.
Uslijedila je optužnica iz kantonalnog tužilaštva u Travniku, te proces pred Općinskim sudom u Kiseljaku zbog "uništavanje tuđe stvari".
Optužnica ih, konkretno, tereti da su oštetili dvije plastične cijevi, koje vodu usmjeravaju iz izvora do ilegalnih vikendica, izgrađenih u blizini jezera.
"Svi znamo da jezero nestaje i da je to ilegalna gradnja i milionski kriminal. Država tu ništa ne radi, nego pokreće proces protiv nas koji smo ukazali na to", kaže Selman.
Nakon što je protiv njih pokrenut proces, iz "Karton revolucije" su podnijeli prijavu zbog nezakonite izgradnje vikendica na Prokoškom jezeru.
"Kad već nas procesuiraju, zahtijevamo da to urade i onima koji grade i uništavaju taj spomenik prirode", kaže Selman.
Iz Tužilaštva SBK do objave ovog teksta nisu odgovorili na pitanja RSE da li imaju formiran predmet zbog ilegalne gradnje u blizini Prokoškog jezera i po čijoj prijavi je podignuta optužnica protiv aktivista iz "Karton revolucije".
'Građani posljednja brana'
Tihomir Dakić, iz organizacije Centar za životnu sredinu u Banjaluci, ocjenjuje za RSE da su pojedinci, koji se usude suprotstaviti investitorima, najčešće meta pritisaka, iako nisu pošteđene ni organizacije.
"Pojedinci i udruženja moraju do hodaju po tankoj liniji da zaštite prirodna dobra, ali i sebe, jer nas niko u ovoj zemlji ne štiti. To su najčešće pritisci od izvođača radova ili investitora, međutim, uz sve to imamo nedjelovanje institucija. Na kraju, građani ostaju posljednja brana pred kapitalističkim odnosom prema prirodnim dobrima – da se u što kraćem vremenu što više iskoristi", kaže on.
Tokom junske posjete BiH, izvjestiteljica UN-a Mary Lawlor navela je da je "zgrožena" targetiranjem osoba koje se bore za zdravu životnu sredinu i koje su često pod teretom upozorenja da prestanu ili se suočavaju s dugotrajnim i skupim tužbama.
Njen izvještaj, koji obuhvaća i položaj aktivista za zaštitu životne sredine u BiH, bit će predstavljen u martu iduće godine Vijeću za ljudska prava UN-a.