Više od 23.000 ljudi u Srbiji kao tehnološki višak, čeka priliku za novim poslom.
Brojni strani investitori odlaze sa srpskog tržišta ili smanjuju obim proizvodnje.
Talas otpuštanja naročito je intenziviran tokom 2025. godine kada su neretko hiljade ljudi, preko noći, ostajale bez posla.
Iz Nacionalne službe za zapošljavanje za Radio Slobodna Evropa kažu da preduzimaju mere i traže "alternativne opcije" za sve koji su ostali bez posla.
Predstavnici vlasti uveravaju da će se za većinu otpuštenih naći rešenje, te da je već bilo posredovanja kako bi se oni zaposlili u drugim fabrikama.
Sindikati smatraju da – sve i da država nekima obezbedi posao – problem neće biti rešen.
Reč je, kažu, o populističkom potezu nakon kojeg će ostati nerešen problem prava i alternative za radnike u ovakvim situacijama.
Većina kompanija koje stavljaju katanac na svoje pogone, dolazila je u Srbiju uz povoljne državne subvencije. Vrednosti se mere u desetinama miliona evra, poreske olakšice i druge beneficije.
Šta kažu nadležne institucije?
Na pitanje koliko je ljudi, nakon zatvaranja proizvodnih pogona stranih investitora, ostalo bez posla tokom ove godine, iz Nacionalne službe za zapošljavanje (NSZ) za RSE kažu da je do 31. oktobra ove godine bilo 23.021 nezaposlenih u kategoriji "viškova".
Inače, prema javno dostupnim podacima NSZ, u Srbiji je nezaposleno blizu 360.000 ljudi. Broj oglašenih novih pozicija putem ove institucije je skoro hiljadu puta manji.
U slučajevima masovnih zatvaranja radnih mesta, uloga NSZ je, između ostalog, da posreduje i pomaže u potrazi za novim poslom.
Radnici danske kompanije Kentaur, koja je svoj pogon u Vranju zatvorila krajem oktobra, proteklih dana dobili su od Nacionalne službe za zapošljavanje spisak slobodnih radnih mesta u tom gradu.
"Ja sam se prijavio za Yumco (tekstilna fabrika) i sada čekam", rekao je jedan od 250 radnika Kentaura koji su ostali bez posla a koji je molio da bude potpisan samo inicijalima G.S.
Za RSE je govorio i ranije – ubrzo nakon što je saznao da ostaje bez posla.
Dve nedelje kasnije, upitan da li on i njegove doskorašnje kolege imaju podršku države u potrazi za novim radnim mestom, kaže da su u kontaktu za NSZ.
Dodaje da su "tek pre dan-dva dobili otkazne ugovore".
"Sve je sad i zvanično gotovo. Primićemo još samo naknade za sedam dana plaćenog odsustva i to je to. Otpremnine nemamo".
U talasu zatvaranja stranih fabrika ove godine, najviše radnih mesta je ugašeno na jugu Srbije, gde je nezaposlenost inače najveća. U većini je reč o kompanijama koje proizvode komponente u automobilskoj industriji kao i o fabrikama tekstila.
Ko sve otpušta radnike u Srbiji?
- Italijanska tekstilna kompanija "Beneton" na proleće je zatvorila pogon u Nišu. Bez posla je ostalo oko 950 ljudi.
- U Nišu je bez posla ostalo i više od 300 radnika jedne od najprofitabilnijih kineskih kompanija u Srbiji, "Džonson elektrik", koja proizvodi elektro-komponente za auto industriju.
- Nemačka kompanija za proizvodnju žičanih sistema u automobilskoj industriji "Leoni" najavila je da će do kraja 2025. biti otpušteno oko 1.900 ljudi jer zatvara proizvodnju u fabrici u Malošištu kod Niša.
- Prvi turski investitor u Srbiji, tekstilna turska fabrika "Džinsi", zatvorila je letos pogone u Leskovcu. Bez posla je ostalo oko 700 ljudi.
- U Leskovcu će se ove godine zatvoriti stotine radnih mesta u dve kompanije koje proizvode elektro instalacije za autoindustriju - južnokorejska "Jura" i irska kompanija "Aptiv".
- Nemačka kompanija "Drekslmajer" za proizvodnju automobilskih komponenti najavila je da, nakon 15 godina poslovanja zatvara svoje fabrike u Zrenjaninu. Prema zvaničnim podacima "Drekslmajer" je u 2024. imala 2.166 zaposlenih.
Šta država čini da pomogne?
Početkom novembra, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, komentarišući odlazak stranih kompanija, je rekao "da se na to računalo" i da one odlaze tamo gde su minimalne plate niže.
Vučić je dodao i da se razgovara o tome da neke druge kompanije preuzmu veći deo otpuštenih ljudi.
Iz Nacionalne službe za zapošljavanje kažu da intenzivno rade na podršci radnicima koji su ostali bez posla.
Ta podrška, kako navode, podrazumeva i pomoć u prekvalifikaciji za ona radna mesta za kojima postoji veća potražnja usled deficita znanja i veština. Takođe se nude i psihološke radionice kako bi se lakše savladao stres usled gubitka posla.
Iz Ministarstva privrede i Vlade Srbije, za Radio slobodna Evropa (RSE) nisu odgovorili za koliko je otpuštenih u ovoj godini država pronašla nove poslove.
Na to pitanje nisu odgovorili ni iz Nacionalne službe za zapošljavanje.
"Nacionalna služba nastoji pre svega da deluje preventivno", navode.
Kada dobiju program rešavanja viška zaposlenih, kažu da najpre kontaktiraju radnike, utvrđuju koje kvalifikacije imaju i na kojim su poslovima radili.
"Zatim se kontaktiraju poslodavci srodnih delatnosti i utvrđuje da li oni imaju potencijal da prihvate određeni broj radnika", kažu u NSZ .
Šta još saopštavaju predstavnici vlasti?
Za razliku od nadležnih institucija koje oprezno saopštavaju podatke, više o broju zbrinutih govorili su poslanici vladajuće stranke u plenumu Skupštine Srbije.
Milenko Jovanov, šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke (SNS) rekao je na sednici, 6. novembra, da je za radnike "Leonija" iz Malošišta kraj Niša pronađeno više od 1.200 radnih mesta.
Dodao je da se i za radnike zrenjaninskog "Dreksmajera" pronalaze radna mesta, uglavnom u kineskom "Linglongu", ne navodeći u kom obimu.
Od zvaničnih institucija nema potvrde ovih informacija ali se oko jednog koje je Jovanov izneo, ne slažu sa onim što je radnik fabrike Kentaur rekao za RSE.
Naime šef poslaničke grupe SNS izjavio je da su za otpuštene u toj fabrici iz Vranja pronađena radna mesta. Rekao je to nepunih nedelju dana kako je ova danska kompanija za proizvodnju radne odeće objavila da je u likvidaciji.
Na koji način se otpuštaju radnici?
Sindikalni predstavnici najave predstavnika vlasti o zbrinjavanju otpuštenih smatraju populističkim potezom. U trenutku kada su ljudi zabrinuti cilj je, kažu, "smirivanje situacije".
Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Duško Vuković smatra da takav način zapošljavanja i premeštanja radnika, nema ekonomsku logiku.
"Vi onda nekom drugom privrednom subjektu namećete neke rashode, dodatne troškove", objašnjava on.
Takođe, Vuković skreće pažnju na često sporne načine na koje radnici saznaju da gube posao.
"Najčešće, mejlom dobiju neko obaveštenje ili u najgorem slučaju dođu na posao a onda zateknu katanac na kapijama i obaveštenje da fabrika više ne radi", kaže Duško Vuković.
Dodaje da se retko događa da menadžer neke kompanije unapred kontaktira zaposlene i sindikalne predstavnike. Samim tim, objašnjava, radnici i sindikati nemaju dovoljno vremena da razmotre prava otpuštenih i obaveze poslodavaca.
Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije smatra da je za takav odnos odgovorna "politička i poslodavačka elita".
"Jer, zapravo, njima nije interes radnik, njima je interes profit", zaključuje.
Šta bi bio adekvatan odgovor države na otpuštanja?
Danica Popović, profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu smatra da bi država, kada dođe do zatvaranja fabrika i masovnih otpuštanja, trebalo radnicima da ponudi programe finansijske pomoći.
"Dakle, država ne može da ostavi ljude na ulici samo zato što su ostali bez posla. Tako radi tržište, ali država služi da štiti ljude od takvih okolnosti", rekla je.
Dodaje da je to uobičajena praksa u svetu.
Međutim, dodaje da je za Srbiju problem taj što nije u poziciji da pruži takvu vrstu zaštite otpuštenim građanima.
"Za sve do sada što su radili zadužili su se i to bi bilo još jedno zaduženje. A to bi već bilo opasno".
Popović smatra da politika premeštanja radnika u druge fabrike nije dugoročno održiva.
"Ne znam da li će i gde da premeštaju ljude, ali pitanje je i da li će oni na to da pristaju. Problem je i što će takvih radnih mesta biti sve manje", ukazuje.
Prethodnih godina, u slučajevima kada su Srbiju napustile južnokorejska fabrika "Shinwon" i italijanska kompanija "Geox" 2021, deo otpuštenih radnika preraspoređen je u druge fabrike. Između ostalih, u fabrike Jura i Leoni. No, ove godine upravo te kompanije i same otpuštaju.
Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Duško Vuković kaže u razgovoru za RSE da država godinama odbija predloge sindikata o trajnom rešavanju problema kod otpuštanja ljudi koji rade u stranim kompanijama.
Objašnjava da sindikati već duže vreme insistiraju na formiranju garantnog fonda u koji bi strane kompanije uplaćivale deo novca dok posluju u Srbiji.
"Baš iz razloga što bi, kada odu, tim novcem radnici mogli da se namire jedan period dok ne nađu novi posao", objašnjava.
'Pokretne fabrike subvencija'
Država "reprodukuje lovce na subvencije", smatra Duško Vuković.
Objašnjava da strane kompanije menjaju države jer svoj interes ostvaruju tokom onih godina dok traju subvencije. Čim taj period prođe, dodaje, napuštaju Srbiju.
"Oni ostvare profit u jednom trenutku i kada više nisu pod subvencijama, napuštaju to tržište i sele se iz zemlje u zemlju. Mi ih zapravo nazivamo pokretne fabrike subvencija", kaže Vuković.
Smatra da je u svemu "glavni krivac država koja, kao i mnoge druge države u današnjem neoliberalnom konceptu" privlače strane kompanije budžetskim novcem.
Na primer, kompanija "Leoni" u čijoj će srpskoj fabrici ostati bez posla blizu 2000 ljudi, sada širi svoje poslovanje na Maroko. Sličnih primera ima i sa drugim kompanijama.
Danica Popović, profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu takođe smatra da je subvencionisanje fabrika pogrešna taktika.
"Strane direktne investicije služe da podignu produktivnost u zemlji, da se dovedu najsavremenije firme, bez subvencija ili uz neke privremene, da bi vam najbolji došli. Kada takva firma dođe onda se iza nje stvaraju niže firme koje će joj pomagati u raznim segmentima", kaže.
"Tako su uradile mnoge zemlje istočne Evrope koje su sada i članice Evropske unije i koje su tri puta bolje od nas, a nekada su bile iza nas", dodaje Popović.
Zaključuje da će ubuduće država morati da promeni taktiku i da će "morati mnogo ozbiljnije da se radi da bi ljudi došli do zarada".
Kako je u drugim državama Evrope?
Gotovo sve zemlje koriste neki vid podsticaja za privlačenje stranih investicija bilo da je reč o poreskim olakšicama, subvencijama i grantovima ili pak kroz ubrzane procedure za dobijanje dozvola za rad.
Prema istraživanju britanske multinacionalne organizacije EY (Ernest & Young), objavljenim 2025 godine, 37 odsto kompanija je odložilo ili smanjilo investicije u Evropi zbog složenih propisa i visokih troškova.
I izveštaji Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) pokazuju da kratkoročni podsticaji za investitore, ne garantuju dugoročno zadržavanje na određenom tržištu.
Kada je reč o poređenju sa evropskim državama, Srbija nije izolovana ni u problemima tržišta rada. Međutim, gledajući statistiku, stopa zaposlenosti od 51,5 odsto je znatno niža od proseka u Evropskoj uniji koja je 76,2 odsto.