Kada je Evropska komisija prošlog mjeseca počela informisati države članice EU o narednom paketu sankcija koji se očekuje protiv Rusije, 27 zemalja članica očekivalo je konkretne pisane prijedloge. Još ih čekaju.
Obično se ovakvi dokumenti – u ovom slučaju potencijalni 18. krug restriktivnih mjera otkako je Kremlj pokrenuo punu invaziju na Ukrajinu prije više od tri godine – dostavljaju svega nekoliko dana nakon brifinga, ili "ispovijedi" kako ih nazivaju u Briselu.
Ti dokumenti sadrže detalje o tome na šta Komisija razmatra da se sankcije usmjere. Zauzvrat, članice EU daju svoje "crvene linije", odnosno ono s čim se mogu složiti, jer je za usvajanje sankcija potrebna jednoglasna saglasnost svih članica.
Pa šta je onda uzrok kašnjenju? Dva razloga.
Prvi je taj što neke članice EU – uključujući veće, poput Njemačke i Francuske – žele da sačekaju i vide kako će proteći mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine 2. juna u Istanbulu.
Nekoliko zvaničnika EU reklo je za Radio Slobodna Evropa (RSE) pod uslovom anonimnosti da ne vjeruju da je Moskva ozbiljna u vezi s napretkom u pregovorima s Kijevom te su htjeli sačekati ishod razgovora.
Osim što su se složile o razmjeni hiljada mrtvih i teško ranjenih vojnika, dvije strane nisu postigle nikakav napredak ka okončanju najdužeg i najsmrtonosnijeg sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata.
A tu su i Sjedinjene Američke Države.
Do sada je predsjednik Donald Trump izbjegavao uvođenje sankcija Moskvi, iako je to više puta prijetio da će učiniti.
Razlog koji navodi isti je kao i kod Evropljana: želi pružiti pregovorima između Rusije i Ukrajine svaku moguću šansu za uspjeh. A Brisel očajnički želi da Washington bude uključen u svaki novi paket sankcija.
Evropske diplomate kažu da im je laknulo što SAD, barem za sada, nije prihvatio "prenagljen, loš mirovni sporazum" ili se jednostavno povukao iz cijelog procesa, uprkos ranijim prijetnjama.
Iako Sjedinjene Države priznaju da sankcije više nisu usklađene kao što su bile tokom administracije Joea Bidena, i dalje im je važno da usklade svaki naredni krug mjera kako bi se pojačao njihov učinak i poslala snažna poruka.
Sankcije iz Washingtona mogle bi takođe pomoći u uvjeravanju nekih zemalja članica EU, poput Mađarske – kojom upravlja saveznik Donalda Trumpa, Viktor Orban – da se ipak pridruže novom talasu mjera, uprkos njihovim ranijim sumnjama u efikasnost sankcija.
Dakle, šta bi 18. paket sankcija mogao sadržavati?
Diplomate EU upoznate sa slučajem ističu da bi za jednu konkretnu mjeru bilo potrebno odobrenje Sjedinjenih Država: snižavanje gornje cijene ruske nafte koju je odredila grupa G7 na 45 dolara po barelu.
Ta gornja granica već godinama iznosi 60 dolara, iako se tržišna cijena nafte često kretala ispod tog nivoa.
Plan je da lideri formalno postignu dogovor o snižavanju te granice barem na 50 dolara tokom samita G7 koji će se održati u Kanadi od 15. do 17. juna.
Ministri finansija te grupe nisu uspjeli postići dogovor u maju jer se Washington protivio tom potezu. Neki zvaničnici EU rekli su za RSE da vjeruju kako bi uskoro moglo doći do pomaka po tom pitanju.
Slično 17. paketu sankcija koji je usvojen 20. maja, nove mjere uključuju stavljanje dodatnih osoba na crnu listu i ciljanje tzv. ruske flote iz sjene.
Kada je riječ o toj floti, EU je već sankcionisala više od 300 brodova za koje vjeruje da ih Moskva koristi kako bi zaobišla sankcije, posebno u vezi s izvozom nafte.
S obzirom na to da se procjenjuje da ta flota uključuje još oko 600 brodova, cilj narednog paketa je dodati što veći broj tih plovila, iako evropske diplomate priznaju da je izazovno prikupiti dokaze koji bi opstali na sudu, a koji potvrđuju da Kremlj finansira te brodove.
Očekuju se i dodatne zabrane izdavanja viza i zamrzavanja imovine, pri čemu EU planira dodati još oko 100 pojedinaca i kompanija na već opsežnu listu sankcionisanih koja već broji više od 2.400 stavki.
Evropska komisija bi takođe mogla predložiti vraćanje na crnu listu onih koji su ranije uklonjeni.
Još jedan mogući potez jeste uvođenje mjera protiv ruskih diplomata raspoređenih po evropskim zemljama, za koje se sumnja da špijuniraju za Moskvu.
Prijedlog uključuje i sankcije protiv gasovoda Sjeverni tok koji povezuju Rusiju i Njemačku.
Trenutno kroz te cjevovode ne teče gas, ali je Berlin naznačio da želi da se na njih formalno primijene sankcije, jer se u Njemačkoj ponovo pojavljuju rasprave o njihovom mogućem korištenju ukoliko bi se odnosi s Moskvom poboljšali.
Takođe se razmatra ideja o isključivanju više od 20 ruskih banaka iz SWIFT međunarodnog platnog sistema, iako su većina velikih ruskih banaka već sankcionisane.
Na udaru bi se mogao naći i ruski fond za direktne strane investicije, a EU planira uvesti trgovinske restrikcije koje bi evropskim kompanijama zabranile izvoz različitih industrijskih komponenti koje Rusija potencijalno koristi za vođenje rata.
U međuvremenu, članice EU će morati sačekati da Komisija sve te prijedloge i službeno napiše.